BLAŽENICA · DJEVICA
Blažena Paulina von Mallinckrodt
- Spomendan
- 30. travnja
- Razdoblje
- 19. stoljeće
- Smrt
- 1881.
Život
Blažena Paulina von Mallinckrodt rođena je 3. lipnja 1817. godine u Mindenu u Vestfaliji, u uglednoj njemačkoj plemićkoj obitelji, kao najstarije dijete Detmara von Mallinckrodta i Mariane Bernhardine rođene barunice von Hartmann. Njezin je otac bio visoki pruski državni dužnosnik i luteran, dok je majka bila duboko pobožna katolkinja koja se pobrinula da djeca budu krštena i odgajana u katoličkoj vjeri. Njezin mlađi brat Hermann kasnije je postao poznati katolički političar i parlamentarni zastupnik. Kada je obitelj preselila u Aachen, Paulina je pohađala školu svetoga Leonarda, gdje se sprijateljila s Klarom Fey i Franciskom Schervier, koje su također postale utemeljiteljice redovničkih družbi.
Nakon što joj je majka 1834. godine umrla od tifusa, sedamnaestogodišnja Paulina preuzela je upravljanje očevim kućanstvom i brigu o mlađoj braći i sestri. Iako su joj roditelji otvarali vrata visokoga plemićkog društva, njezino je srce čeznulo za posvećenim životom. Odbila je bračne ponude i odlučila svoj život posvetiti Bogu i najpotrebitijima. Zimi, dok je s ocem boravila u Paderbornu, uključila se u rad ženske udruge za posjećivanje bolesnika, a 1840. godine povjereno joj je vodstvo dnevnoga boravka za zapuštenu djecu čije su majke bile bolesne. Iz te se skrbi 1842. godine razvila skrb za slijepu djecu, za koju je u zdanju nekadašnjega kapucinskog samostana u Paderbornu 1847. godine otvorila posebnu ustanovu.
Nakon očeve smrti 1842. godine, Paulina je otputovala u Pariz k svetoj Magdaleni Sofiji Barat kako bi njezinoj redovničkoj zajednici predala vođenje doma za slijepe. No, kako pruska vlada nije dopuštala djelovanje francuskih redovničkih zajednica, Paulina je bila potaknuta na osnivanje nove družbe. Dana 21. kolovoza 1849. godine u Paderbornu je osnovala Družbu sestara kršćanske ljubavi te obukla redovničko odijelo, a 4. studenoga 1850. položila je redovničke zavjete, postavši prva vrhovna poglavarica. Družba je dobila papinsko odobrenje od pape Pija IX. 1863. godine te se munjevito proširila po Njemačkoj, otvarajući škole, sirotišta i domove za slijepe.
Za vrijeme žestokoga protucrkvenog progona poznatog kao Kulturkampf, pruske su vlasti zabranile djelovanje i poučavanje redovnicama te im oduzele imovinu. Paulina nije posustala, nego je odgovorila širenjem družbe izvan granica. Premjestila je matičnu kuću u Mont-Saint-Guibert u Belgiji, a 1873. godine poslala je prve sestre u Sjedinjene Američke Države, kamo je i sama ubrzo otputovala kako bi u Wilkes-Barreu uspostavila novo središte. Godine 1879. otputovala je u Čile radi posjeta novim zajednicama, a potom se preko Paname i New Yorka vratila u Europu. Narušena zdravlja, vratila se u Paderborn, gdje je 30. travnja 1881. godine sveto preminula od upale pluća u šezdeset i četvrtoj godini života.
Čuda
Svetost blažene Pauline potvrđena je mnogim duhovnim plodovima i nebeskim uslišanjima. Za postupak njezine beatifikacije Crkva je pomno ispitala čudesno ozdravljenje koje se dogodilo po njezinu zagovoru. Liječnička komisija Kongregacije za kauze svetaca potvrdila je da se radilo o trenutnom, potpunom i trajnom ozdravljenju od teške bolesti, koje je prema medicinskim mjerilima bilo znanstveno neobjašnjivo. Teolozi i kardinali potvrdili su nadnaravni značaj toga događaja, priznajući ga kao pravo čudo izmoljeno zagovorom časne službenice Božje Pauline von Mallinckrodt.
Štovanje i zaštitništvo
Postupak za beatifikaciju započeo je u Paderbornu između 1926. i 1933. godine. Papa Pio XII. uveo je kauzu 1958. godine, a papa Ivan Pavao II. potvrdio je junački stupanj njezinih kršćanskih kreposti 13. siječnja 1983. godine. Isti ju je papa svečano proglasio blaženom 14. travnja 1985. godine u bazilici svetoga Petra u Rimu.
Njezino tijelo počiva na groblju sestara uz matičnu kuću u Paderbornu, a dio njezinih svetih relikvija ugrađen je u oltar crkve Duha Svetoga u Bielefeldu. Njezin liturgijski spomendan slavi se 30. travnja. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u redovničkom habitu svoje družbe s tamnim velom i križem na prsima, često s katekizmom ili kako brižno vodi za ruku slijepo dijete.
Isti dan, 30. travnja, slave se i
- Blažena Marija od Utjelovljenja Guyart Martin, redovnica 17. stoljeće
- Blaženi Benedikt iz Urbina, prezbiter 17. stoljeće
- Sveti Adjutator (Adjutor), vitez i pokornik 12. stoljeće
- Sveti Augul od Viviersa, biskup 6. stoljeće
- Sveti Donat iz Eureje, biskup 4. stoljeće
- Sveti Erkenwald od Londona, biskup 7. stoljeće
- Sveti Eutropije od Saintesa, biskup i mučenik 3. stoljeće
- Sveti Gvalfard iz Verone, pustinjak 12. stoljeće
- Sveti Josip Benedikt Cottolengo, prezbiter 19. stoljeće
- Sveti Kvirin iz Neussa, vojni tribun i mučenik 2. stoljeće
- Sveti Lovro od Novare, prezbiter i mučenik 4. stoljeće
- Sveti Merkurijal od Forlìja, biskup 5. stoljeće
- Sveti Pio V., papa 16. stoljeće
- Sveti Pomponije od Napulja, biskup 6. stoljeće
- Blaženi Petar Đakon (Levit), đakon 6. stoljeće
- Blaženi Vilim Southerne, prezbiter i mučenik 17. stoljeće
- Sveta Sofija iz Ferma, djevica i mučenica 3. stoljeće
- Sveti Amator, prezbiter, Petar, redovnik, i Ludovik, mučenici 9. stoljeće
- Sveti Diodor i Rodopijan, mučenici 4. stoljeće
- Sveti Josip Tuân, prezbiter i mučenik 19. stoljeće