BLAŽENICA · DJEVICA
Blažena Elizabeta Vendramini
- Spomendan
- 2. travnja
- Razdoblje
- 19. stoljeće
- Smrt
- 1860.
Život
Blažena Elizabeta Vendramini rođena je 9. travnja 1790. u mjestu Bassano del Grappa pokraj Vicenze u sjevernoj Italiji, u imućnoj obitelji koja joj je pružila temeljit vjerski odgoj. U dobi od šest godina povjerena je na odgoj sestrama augustinkama, gdje se odlikovala pobožnošću. Kada je imala petnaest godina vratila se obitelji i iskusila udobnost građanskoga života. Godine 1811., unatoč početnom protivljenju roditelja, zaručila se za mladića skromna podrijetla iz Ferrare. No uoči samoga vjenčanja 1817. godine, osjetivši jasan i snažan unutarnji Božji poziv da se potpuno posveti siromasima i patnicima, raskinula je zaruke.
Odmah je započela okupljati i poučavati napuštenu djecu u rodnom gradu, a 1820. posvetila se služenju u sirotištu smještenom u nekadašnjem kapucinskom samostanu. Godine 1821. obukla je habit i položila zavjete u Trećem samostanskom redu svetog Franje Asiškoga. Radila je i u zavodu za napuštenu novorođenčad, no uviđajući potrebu za novim pristupom najpotrebitijima, u studenome 1828. preselila se u Padovu. Ondje je izabrala najsiromašniju i moralno najzapušteniju gradsku četvrt te je uz pomoć dviju suradnica, Felicite Rubotto i Chiare Der, otvorila besplatnu školu za siromašne i zanemarene djevojčice.
Uz trajnu podršku svećenika Luigija Marana, Elizabeta je 10. studenoga 1828. položila temelje novoj zajednici, koja je 1830. formalno konstituirana kao Družba sestara franjevki elizabetinki, stavljena pod zaštitu svetog Franje Asiškoga i svete Elizabete Ugarske. Zajednica je prihvatila pravilo Trećega samostanskog reda koje je potvrdio papa Nikola IV. Sestre su se posvetile besplatnom odgoju djevojčica, ali i brizi za bolesnike i starce u njihovim domovima. Tijekom teške epidemije azijske groznice koja je pogodila Padovu 1836. godine, majka Elizabeta i njezine sestre iskazale su herojsko sebedarje u dvorenju kužnih bolesnika. Unatoč stalnim nerazumijevanjima, oskudici i odbijanjima građanskih vlasti da pravno priznaju njezin zavod, ostala je postojana u uvjerenju da vrši Božje djelo. Preminula je sveto u praskozorje 2. travnja 1860. u Padovi, u dobi od šezdeset i devet godina.
Čuda
Za beatifikaciju Elizabete Vendramini mjerodavna su crkvena povjerenstva potvrdila čudesno ozdravljenje sestre Sergije De Carlo, članice njezine družbe. Sestra Sergia bolovala je od teške, uznapredovale i raspršene tuberkuloze s izraženom Pottovom bolešću kralježnice i propadanjem organizma, što su liječnici proglasili beznadnim. U prosincu 1936. u Padovi, nakon usrdne devetnice i zazivanja zagovora utemeljiteljice Elizabete Vendramini, bolesnica je trenutačno i potpuno ozdravila, a liječničko i teološko povjerenstvo u Rimu potvrdili su taj događaj kao pravo čudo po zagovoru službenice Božje.
Štovanje i zaštitništvo
Sprovod majke Elizabete slavljen je u bazilici Gospe od Karmela u Padovi, nakon čega je pokopana na gradskome groblju. Njezini su posmrtni ostaci nestali 1872. prilikom preuređenja grobnica, pa se danas u sektoru kosturnice padovanskoga groblja nalazi spomen-ploča u njezinu čast. Postupak za beatifikaciju započeo je u Padovi 1938. godine, a papa Ivan Pavao II. proglasio ju je časnom službenicom Božjom 18. veljače 1989. Isti ju je papa svečano uvrstio među blaženike u bazilici svetog Petra u Rimu 4. studenoga 1990. godine.
Njezin se liturgijski spomendan u Rimskom martirologiju slavi 2. travnja, na dan njezine smrti, a u njezinoj se družbi časti i 27. travnja. Družba sestara franjevki elizabetinki proširila se iz Italije u Argentinu, Ekvador, Egipat, Keniju, Južni Sudan i Svetu Zemlju.
Isti dan, 2. travnja, slave se i
- Blažena Marija od svetog Josipa Alvarado, djevica 20. stoljeće
- Blaženi Didak Alojzije de San Vitores, prezbiter, i Petar Calungsod, mučenici 17. stoljeće
- Blaženi Franjo Coll Guitart, prezbiter 19. stoljeće
- Blaženi Leopold iz Gaichea, prezbiter 19. stoljeće
- Blaženi Nikola Čarneckyj, biskup i mučenik 20. stoljeće
- Sveta Teodozija Tirska, djevica i mučenica 4. stoljeće
- Sveti Abundije od Coma, biskup 5. stoljeće
- Sveti Apijan Cezarejski, mučenik 4. stoljeće
- Sveti Dominik Tước, prezbiter i mučenik 19. stoljeće
- Sveti Eustazije od Luxeuila, opat 7. stoljeće
- Sveti Franjo Paulski, pustinjak 16. stoljeće
- Sveti Nicetije od Lyona, biskup 6. stoljeće
- Sveti Viktor od Capue, biskup 6. stoljeće
- Blaženi Vilim Apor, biskup i mučenik 20. stoljeće
- Sveti Ivan Paine, prezbiter i mučenik 16. stoljeće