SVETAC · BISKUP I MUČENIK
Sveti Ignacije Klement Delgado Cebrián
- Spomendan
- 12. srpnja
- Razdoblje
- 19. stoljeće
- Smrt
- 1838.
Život
Sveti Ignacije Klement Delgado Cebrián rođen je 22. studenoga 1762. u mjestu Villafeliche u španjolskoj pokrajini Zaragozi. Potjecao je iz obitelji dubokih kršćanskih korijena te je 1781. stupio u Red propovjednika u Calatayudu, a potom u Orihueli pristupio misijskoj zajednici Provincije Svetoga Krunica za Filipine. U Manilu je stigao 1786. godine, gdje je dovršio bogoslovne studije i primio svećeničko ređenje. Nakon višegodišnjega i opasnoga putovanja preko Macaa, u listopadu 1790. dospio je na obale Tonkina. Naučivši mjesni jezik, preuzeo je vodstvo sjemeništa, a 1794. imenovan je koadjutorom te 1799. godine naslijedio upravu apostolskoga vikarijata istočnoga Tonkina. Gotovo četrdeset godina mudro je upravljao tom misijskom biskupijom, osnivao nove župe, podizao redovničke kuće i zaređivao domaće svećenike, unatoč neprestanim zabranama i pritiscima vlasti.
Godine 1838. car Minh Mạng zaoštrio je progone protiv kršćana. Biskup Delgado sklonio se u selo Kiên Lao, no vlasti su doznale za njegovo skrovište. Uhićen je 29. svibnja 1838. te u lancima i pod jakom vojnom stražom prepraćen u grad Nam Định. Bio je zatvoren u tijesan kavez izložen žarkom tropskom suncu. Odbijajući otkriti imena drugih vjernika i misionara, u dobi od sedamdeset i sedam godina podnosio je glad, žeđ i tešku dizenteriju. Osuđen na smrtnu kaznu, preminuo je od iscrpljenosti i bolesti u samome kavezu u praskozorje 12. srpnja 1838. godine. Krvnici su unatoč tome njegovo beživotno tijelo izvukli iz tamnice, odrubili mu glavu, a glavu izložili tri dana na stupu te je potom bacili u najdublji dio rijeke.
Čuda
Biskupovo tijelo vjernici su tajno pokopali, a glavu, bačenu u riječnu dubinu, jednoga je dana, 1. studenoga 1838., mjesni ribar neozlijeđenu i neraspadnutu izvukao u svojoj mreži. Nakon toga sačuvana je i položena na časno mjesto uz njegovo tijelo.
Štovanje i zaštitništvo
Spomendan svetoga Ignacija Klementa Delgada Cebriána slavi se 12. srpnja, dok se u skupini vijetnamskih mučenika spominje 24. studenoga. Papa Lav XIII. proglasio ga je blaženim 27. svibnja 1900., a papa Ivan Pavao II. kanonizirao ga je 19. lipnja 1988. godine. Njegove se relikvije časte u Bùi Chuu u Vijetnamu. U umjetnosti se prikazuje kao ostarjeli biskup u dominikanskom habitu s biskupskim križem i palmom mučeništva, često uz prikaz kaveza u kojem je dovršio svoj zemaljski hod.
Isti dan, 12. srpnja, slave se i
- Sveti Fortunat i Hermagora, mučenici 1. stoljeće
- Sveti Lav I. od Cave, opat 11. stoljeće
- Sveti Nabor i Feliks, mučenici 4. stoljeće
- Sveti Vivenciol od Lyona, biskup 6. stoljeće
- Blažena Ruža od svetog Ksavera Tallien, Marta od Dobrog Anđela Cluse, Marija od svetog Henrika de Justamond i Ivana Marija de Saint-Bernard de Romillon, djevice i mučenice 18. stoljeće
- Blaženi David Gunston, mučenik 16. stoljeće
- Blaženi Matej Araki i sedam drugova, mučenici 17. stoljeće
- Sveta Agneza Lê Thị Thành, majka obitelji i mučenica 19. stoljeće
- Sveti Ivan Gualberto, opat 11. stoljeće
- Sveti Ivan Jones, prezbiter i mučenik 12. stoljeće
- Sveti Paternijan od Fana, biskup 4. stoljeće
- Sveti Petar Khanh, prezbiter i mučenik 19. stoljeće