SVETICA · DJEVICA
Sveta Marija Krucifiksa Di Rosa
- Spomendan
- 15. prosinca
- Razdoblje
- 19. stoljeće
- Smrt
- 1855.
Život
Sveta Marija Krucifiksa Di Rosa, krsnim imenom Paola Francesca Maria, rođena je 6. studenoga 1813. u Bresciji u sjevernoj Italiji, kao šesto od devetero djece u bogatoj i utjecajnoj plemićkoj obitelji industrijalca Clementea Di Rose i grofice Camille rođene Albani. Od najranijega djetinjstva majka ju je učila djelima milosrđa, vodeći je svakodnevno na svetu misu i potičući je da na samostanskim vratima dijeli hranu siromasima. Kada joj je 1824. umrla majka, Paola je nastavila školovanje u internatu sestara vizitantinki uz crkvu Santa Croce u Bresciji, gdje se odlikovala iznimnom sabranošću, ustajući rano ujutro na molitvu i provodeći slobodno vrijeme pred Presvetim Sakramentom.
U dobi od sedamnaest godina vratila se kući i položila privatni zavjet čistoće, odlučno odbivši sve plemićke prosce koje joj je nudio otac. Preuzela je vođenje očeva kućanstva, a na očev nagovor preuzela je upravu nad ženskom radničkom zajednicom u velikoj obiteljskoj predionici svile u Acquafreddi i na seoskom imanju u Capriano del Colleu. Ondje se s majčinskom ljubavlju brinula za materijalne i duhovne potrebe mladih radnica, poučavajući ih čitanju, pisanju i kršćanskom nauku.
Kada je 1836. godine Bresciju pogodila smrtonosna epidemija kolere, dvadesetdvogodišnja Paola zatražila je očevo dopuštenje da pođe dvoriti oboljele u gradskoj bolnici. Zajedno s udovicom Gabrielom Echenos Bornati nesebično se posvetila najtežim patnicima, unatoč velikoj opasnosti od zaraze. Godine 1838. i 1839. vlastitim je sredstvima utemeljila dvije škole za gluhonijeme u Bresciji. Po savjetu svoga duhovnika, monsinjora Faustina Pinzonija, Paola je 18. svibnja 1840. okupila tridesetak pobožnih djevojaka u ženskoj bolnici pod imenom Pobožna unija bolničarki, posvetivši se trajnoj njezi bolesnika. Sestre su ubrzo ponijele ime Služavke milosrđa. Njezin otac kupio je zgradu u ulici San Lorenzino, koja je postala matična kuća zajednice.
Godine 1850. Paola je otputovala u Rim kako bi isposlovala papinsko odobrenje svoje družbe, pri čemu je u konstitucije unijela i svakodnevno klanjanje Presvetom Sakramentu. Papa Pio IX. potvrdio je konstitucije družbe 1851. godine. Na svetkovinu Presvetoga Srca Isusova, 18. lipnja 1852., Paola je obukla redovnički habit i uzela ime Marija Krucifiksa, svjedočeći da svoje poslanje temelji na Kristovu križu. Družba se nevjerojatnom brzinom širila sjevernom Italijom, a sestre su preuzele bolničku skrb i u hrvatskim krajevima, otvorivši kuće u Dubrovniku i Splitu. Iscrpljena neprestanim naporima, putovanjima i brigama, sveta Marija Krucifiksa teško se razboljela u samostanu u Mantovi u studenome 1855. godine. Prenesena je u rodnu Bresciju, gdje je u miru preminula 15. prosinca 1855., u četrdeset i drugoj godini života.
Čuda
Svetost majke Marije Krucifikse Gospodin je potvrdio mnogobrojnim čudesnim uslišanjima. Za njezinu beatifikaciju pomno su istražena i potvrđena dva čudesna ozdravljenja, što je papa Pio XII. proglasio dekretom od 25. veljače 1940. godine. Za njezino proglašenje svetom isti je papa 17. siječnja 1954. potvrdio još dva izvanredna čuda, pripisana njezinu izravnom zagovoru pred prijestoljem Božjim.
Štovanje i zaštitništvo
Tijelo svete Marije Krucifikse Di Rosa počiva u kapeli matične kuće Služavki milosrđa u Bresciji. Postupak za kanonizaciju započeo je 1913. godine pod papom Pijom X. Papa Pio XI. priznao je njezine herojske kreposti 10. srpnja 1932., a papa Pio XII. proglasio ju je blaženom 26. svibnja 1940. godine. Isti ju je papa svečano uvrstio među svete 12. lipnja 1954. u bazilici svetoga Petra u Rimu.
Njezin se spomendan u Rimokatoličkoj Crkvi slavi 15. prosinca, na dan njezina rođenja za nebo.
Isti dan, 15. prosinca, slave se i
- Blažena Marija Viktorija De Fornari Strata, redovnica 17. stoljeće
- Blaženi Karlo Steeb, prezbiter 19. stoljeće
- Blaženi Marin od Cave, opat 12. stoljeće
- Sveta Virginija Centurione Bracelli, udovica 17. stoljeće
- Sveti Mesmin (Maksimin) od Micyja, opat 6. stoljeće
- Sveti Valerijan od Abbenze, biskup 5. stoljeće