BLAŽENICA · MAJKA OBITELJI
Blažena Elizabeta Canori Mora
- Spomendan
- 5. veljače
- Razdoblje
- 19. stoljeće
- Smrt
- 1825.
Život
Blažena Elizabeta Canori Mora rođena je 21. studenoga 1774. u Rimu, u bogatoj i plemićkoj obitelji veleposjednika Tommasa Canorija i Terese rođene Primoli, kao jedno od dvanaestero djece. Nakon financijskoga sloma obitelji, otac ju je povjerio svome bratu u Spoletu, a školovanje je nastavila kod časnih sestara augustinki u samostanu svete Rite u Casciji. Ondje se istaknula bistrinom uma, dubokim unutarnjim životom i duhom pokore. Premda je razmišljala o redovničkom pozivu, odbila je ponudu da uđe u samostan kako ne bi ostavila svoju osiromašenu obitelj u nevolji.
Dana 10. siječnja 1796. u Rimu se udala za Cristofora Moru, mladoga odvjetnika. No bračna sreća bila je kratkoga vijeka: Cristoforo se ubrzo zaljubio u drugu ženu, odao se rastrošnu životu, napustio odvjetničku praksu i obitelj doveo na prosjački štap. Elizabeta je podnosila muževu nevjeru, ljubomoru, teška poniženja i psihičko i tjelesno zlostavljanje s herojskom strpljivošću i nepokolebljivom bračnom vjernošću. Od četvero djece koje je rodila, dvoje je umrlo u dojenačkoj dobi, a ostale su dvije kćeri, Marianna i Luciana. Kako bi prehranila obitelj i otplatila muževe dugove, radila je teške poslove šivanja i pranja, a morala je prodati i vlastiti nakit i vjenčanicu.
Godine 1807. stupila je u Treći svjetovni red Presvetoga Trojstva (trinitarce), uzevši ime Ivana Felicita od Presvetoga Trojstva. Svoju je malu sobu pretvorila u utočište za siromahe i bolesnike koji su k njoj dolazili tražeći tjelesnu i duhovnu pomoć. Sav svoj teški križ, patnje i poniženja prinosila je Gospodinu za obraćenje svoga supruga, za Svetoga Oca, Crkvu i mir u gradu Rimu. Predosjećajući svoj kraj, najavila je kćerima da će uskoro umrijeti, a suprugu prorekla da će se nakon njezine smrti obratiti i postati svećenik. Preminula je u Rimu 5. veljače 1825. godine u pedeset i prvoj godini života. Došavši prekasno na njezinu samrtnu postelju, muž Cristoforo briznuo je u gorke suze kajanja te se, točno kako je prorekla, obratio, stupio među trinitarce, a potom postao franjevac konventualac i svećenik.
Čuda
Blažena Elizabeta Canori Mora bila je obdarena izvanrednim mističnim milostima, viđenjima, darom proricanja i pronicanja srdaca. Godine 1801. bila je na samrti zbog teške crijevne bolesti, no nakon žarke molitve u trenu je neobjašnjivo ozdravila. U svojim viđenjima često je gledala Blaženu Djevicu Mariju, anđele i svete apostole Petra i Pavla te prorekla teška iskušenja kroz koja će prolaziti papa i Crkva. Zabilježena su i brojna čudesna uslišanja koja su se dogodila po njezinoj zagovornoj molitvi još za njezina zemaljskoga života, kao i čudesno ozdravljenje priznato u procesu njezine beatifikacije.
Štovanje i zaštitništvo
Liturgijski spomendan blažene Elizabete Canori Mora slavi se 5. veljače, na dan njezina prijelaza u vječnost. Papa Ivan Pavao II. proglasio ju je blaženom 24. travnja 1994. godine na Trgu svetoga Petra u Rimu prigodom Međunarodne godine obitelji, istaknuvši je kao sjajan uzor kršćanskim suprugama i majkama. Njezine se relikvije s poštovanjem čuvaju u crkvi San Carlo alle Quattro Fontane u Rimu. U umjetnosti se prikazuje kao pobožna majka obitelji s trinitarskim škapularom, raspelom u ruci ili u molitvi pred Presvetim Trojstvom.
Isti dan, 5. veljače, slave se i
- Blažena Franciska Mézière, djevica i mučenica 18. stoljeće
- Sveta Adelhajda od Vilicha, opatica 11. stoljeće
- Sveta Agata, djevica i mučenica 3. stoljeće
- Sveti Albuin od Brixena, biskup 11. stoljeće
- Sveti Avit od Viennea, biskup 6. stoljeće
- Sveti Ingenuin od Sabione, biskup 7. stoljeće
- Sveti Luka iz Armenta, opat 11. stoljeće
- Sveti Sava Mlađi, monah 10. stoljeće
- Sveti Isus Méndez Montoya, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Sveti Pavao Miki i dvadeset i pet drugova, mučenici 17. stoljeće
- Sveti pontski mučenici, mučenici 4. stoljeće