SVETAC · MONAH
Sveti Sava Mlađi
- Spomendan
- 5. veljače
- Razdoblje
- 10. stoljeće
Život
Sveti Sava Mlađi rodio se u desetom stoljeću u Kalabriji u pobožnoj obitelji. Privučen monaškim idealom istočnih otaca, rano je napustio svjetovni život i posvetio se askezi. Zajedno sa svojim rođenim bratom svetim Makarijem dao se na neumorno širenje i obnovu općožitorskoga monaštva diljem Kalabrije i Lukanije.
To je bilo iznimno teško i nesigurno razdoblje, jer su saracenski osvajači neprestano pustošili i palili gradove, sela i crkve u južnoj Italiji. Sava i Makarije okupljali su raspršene vjernike, pružali utočište prognanima i gradili nova monaška skloništa u gorskim krajevima. Sava je kasnije pošao u Rim, gdje je stupio u samostan svetoga Cezarija na Palatinu. Ondje je proveo posljednje godine života u neprestanoj molitvi i poslušnosti, služeći braći s iznimnom poniznošću. Preminuo je u miru u Rimu 991. godine.
Štovanje i zaštitništvo
Spomendan svetoga Save Mlađega slavi se 5. veljače. Rimski martirologij slavi ga kao neumornog promicatelja zajedničkoga redovničkog života u teškim vremenima saracenskih pustošenja.
Isti dan, 5. veljače, slave se i
- Blažena Elizabeta Canori Mora, majka obitelji 19. stoljeće
- Blažena Franciska Mézière, djevica i mučenica 18. stoljeće
- Sveta Adelhajda od Vilicha, opatica 11. stoljeće
- Sveta Agata, djevica i mučenica 3. stoljeće
- Sveti Albuin od Brixena, biskup 11. stoljeće
- Sveti Avit od Viennea, biskup 6. stoljeće
- Sveti Ingenuin od Sabione, biskup 7. stoljeće
- Sveti Luka iz Armenta, opat 11. stoljeće
- Sveti Isus Méndez Montoya, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Sveti Pavao Miki i dvadeset i pet drugova, mučenici 17. stoljeće
- Sveti pontski mučenici, mučenici 4. stoljeće