SVETAC · BISKUP
Sveti Dunstan od Canterburyja
- Spomendan
- 19. svibnja
- Razdoblje
- 10. stoljeće
- Smrt
- 988.
Život
Sveti Dunstan rodio se početkom desetoga stoljeća na imanju svoga oca Heorstana, zapadnosaksonskoga plemića, u blizini Glastonburyja u Engleskoj. Njegova majka Cynethryth bila je žena sveta života, a Božja providnost navijestila je svetost djeteta čudesnim znakom još prije njegova rođenja. Dok se na blagdan Svijećnice nalazila u crkvi Svete Marije, iznenada su se ugasila sva svjetla u hramu. Ubrzo potom svijeća u njezinim rukama sama se čudesno zapalila, a svi prisutni upalili su svoje svijeće na tom plamenu, što je predskazalo da će dječak postati djelitelj vječnoga svjetla Crkvi.
U ranoj mladosti otac ga je povjerio brizi irskih učenjaka koji su tada boravili u osamljenom i opustjelom svetištu u Glastonburyju. Dunstan se odlikovao žarkom pobožnošću, brzom naobrazbom i vrsnim poznavanjem svakoga znanja i umjetničkih zanata. S roditeljskim dopuštenjem primio je tonzuru i niže redove te služio u crkvi Svete Marije. Njegov rođak Athelm uveo ga je na kraljevski dvor kralja Aethelstana, gdje je mladić stekao veliko poštovanje vladara. Zbog toga su mu zavidni dvorani počeli spletkariti, optužili ga za čaranje i otjerali s dvora. Pri odlasku su ga neprijatelji napali, teško pretukli, svezali i bacili u blatnu jamu. Uspio se izvući i stići u Winchester k biskupu svetom Alfeahu, koji ga je potaknuo na redovništvo. Nakon teške bolesti Dunstan je položio redovničke zavjete u rukama biskupa Alfeaha te se vratio u Glastonbury kao pustinjak. Uz crkvu Svete Marije podigao je malu ćeliju u kojoj je molio, učio, svirao harfu i radio rukama.
Nakon smrti kralja Aethelstana novi kralj Eadmund pozvao ga je na dvor u Cheddar za svoga savjetnika. Ponovna zavist dvorana navela je kralja da ga otpusti, no ubrzo se kralj na lovu u šumi našao u smrtnoj pogibli nad liticom. Sjetivši se nepravde nanesene Dunstanu, kralj se pokajao, a konj se čudesno zaustavio na samom rubu ponora. Vrativši se u dvorac, kralj je uzeo Dunstana za ruku, odveo ga u Glastonbury, posjeo ga na opatsko prijestolje i obećao mu svu pomoć u obnovi. Dunstan je ondje obnovio samostanski život po Pravilu svetoga Benedikta, sazidao samostan i podigao glasovitu školu.
Kralj Eadred povjerio mu je čuvanje kraljevskoga blaga, a Dunstan je postao glavni oslonac crkvene i državne obnove. Kada je prijestolje preuzeo raspusni mladi kralj Eadwig, Dunstan se hrabro usprotivio njegovu nedostojnom vladanju na sam dan krunidbe. Zbog osvete kraljevih miljenica Dunstanu su oduzeta dobra te je prognan u Flandriju, gdje je u samostanu Mont Blandin kod Ghenta izbliza upoznao clunyjsku obnovu. Kada su se sjeverne pokrajine pobunile i izabrale Eadgara za kralja, Dunstan je pozvan natrag. Posvećen je za biskupa Worcestera, potom Londona, a 959. godine preuzeo je nadbiskupsku stolicu u Canterburyju. U Rimu je 960. godine od pape Ivana XII. primio palij. Zajedno sa svetim Osvaldom i svetim Etelvoldom proveo je veliku reformu, gradio samostane, uvodio redovničku stegu među kler i osigurao dugotrajni mir u zemlji. Nakon smrti kralja Eadgara okrunio je mladoga kralja Edvarda. U miru i svetosti predao je dušu Gospodinu u Canterburyju.
Čuda
Predaja bilježi da je zli duh napastovao svetoga Dunstana u njegovoj pustinjačkoj ćeliji u Glastonburyju, a svetac ga je neustrašivo dohvatio užarenim kovačkim kliještima. Na putu u Rim radi preuzimanja palija svetac je svu svoju imovinu podijelio siromasima. Kada ga je upravitelj opomenuo da su ostali bez hrane i novca, Dunstan ga je uputio na pouzdanje u Isusa Krista, a iste večeri primili su obilno gostoprimstvo obližnjega opata.
Štovanje i zaštitništvo
Spomendan svetoga Dunstana slavi se 19. svibnja. Njegovo tijelo počivalo je u katedrali u Canterburyju. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u biskupskom ruhu s kovačkim kliještima u ruci i harfom. Zaštitnik je kovača, zlatara, bravara, oružara, glazbenika i draguljara.
Isti dan, 19. svibnja, slave se i
- Blažena Humilijana de' Cerchi, trećoredica 13. stoljeće
- Blažena Marija Bernarda Bütler, djevica 20. stoljeće
- Blaženi Augustin Novello, prezbiter 14. stoljeće
- Blaženi Ivan iz Cetine, prezbiter, i Petar iz Dueñasa, redovnik, mučenici 14. stoljeće
- Sveti Ivo Helory, prezbiter 14. stoljeće
- Sveti Krispin iz Viterba, redovnik 18. stoljeće
- Sveti Partenije i Kaloger, mučenici 4. stoljeće
- Blaženi Ivan Krstitelj Ksaverski Loir, prezbiter i mučenik 18. stoljeće
- Blaženi Ivan od svetog Dominika Martínez, prezbiter i mučenik 17. stoljeće
- Blaženi Josip Czempiel, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Blaženi Petar Wright, prezbiter i mučenik 17. stoljeće
- Sveti Hadulf od Arrasa, biskup 8. stoljeće
- Sveti Petar Celestin (Celestin V.), papa 13. stoljeće
- Sveti Teofil iz Cortea, prezbiter 18. stoljeće
- Sveti Urban I., papa 3. stoljeće