BLAŽENIK · PREZBITER
Blaženi Augustin Novello
- Spomendan
- 19. svibnja
- Razdoblje
- 14. stoljeće
- Smrt
- 1309.
Život
Blaženi Augustin Novello, krsnim imenom Matej, rodio se oko 1240. godine u mjestu Termini Imerese pokraj Palerma na Siciliji, u uglednoj i plemenitoj obitelji podrijetlom iz Katalonije. Roditelji su mu osigurali izvrstan odgoj i visoku naobrazbu, pa je upućen na Sveučilište u Bologni gdje je s najvišim ocjenama postigao doktorat iz građanskoga i crkvenoga prava te postao cijenjeni profesor. Zbog njegove iznimne pravničke mudrosti i razboritosti, sicilski kralj Manfred postavio ga je za svoga kancelara i savjetnika na dvoru u Palermu. U toj visokoj službi Matej se uvijek zalagao za pravdu i blagost, nikada ne pristajući na donošenje smrtnih presuda.
Kada je 26. veljače 1266. godine došlo do sudbonosne bitke kod Beneventa protiv Karla Anžuvinca, kralj Manfred je poginuo, a njegova vojska doživjela slom. Matej je u boju bio teško ranjen te je, smatran mrtvim, ostavljen da leži na bojnom polju među leševima. Kada je došao k svijesti i uspio se spasiti, doživio je duboki nutarnji preokret. Spoznavši svu prolaznost zemaljske slave, moći i ljudskih planova, odlučio je zauvijek napustiti svijet i služiti jedino nebeskom Kralju. Stupio je u Red pustinjaka svetoga Augustina u samostanu u Palermu, uzevši redovničko ime Augustin. Želeći živjeti u potpunoj skrovitosti, daleko od znanaca i počasti, pošao je u Toskanu u samotište pokraj Siene, gdje je živio kao jednostavan brat laik, prihvaćajući najponiznije poslove i skrivajući svoje golemo pravno znanje.
Godine 1288. zajednici je zaprijetila opasnost da u sudskom sporu izgubi zemljište na kojemu je stajao eremitorij u Rosiji. Vidjevši nemoć subraće, Augustin je zatražio dopuštenje priora da sastavi pismenu obranu. Kada je sudac Giacomo de' Pagliaresi pročitao sjajno sročeni spis, prepoznao je u njemu ruku svoga nekadašnjega kolege s bolonjskoga sveučilišta. Odmah je obavijestio crkvene vlasti, pa je generalni prior reda, Klement iz Osima, Augustinu po svetoj poslušnosti zapovjedio da primi svećenički red. Augustin je potom pozvan u Rim, gdje je sudjelovao u preuređenju Konstitucija reda. Papa Nikola IV. imenovao ga je svojim ispovjednikom i velikim pokorničarom, a te je povjerljive dužnosti obavljao i pod papama Celestinom V. i Bonifacijem VIII.
Na generalnom kapitulu u Milanu 1298. godine Augustin je, premda odsutan, jednoglasno izabran za generalnoga priora augustinskoga reda. Premda se branio svojom nedostojnošću, morao je prihvatiti službu po nalogu pape. Ipak, čim je uredio prilike u redu, 1300. godine podnio je ostavku na tu čast kako bi se ponovno vratio molitvi i samoći u eremitoriju San Leonardo al Lago kod Siene. Ondje je neumorno skrbio za bolesnike i siromahe, sastavio statut slavne bolnice Santa Maria della Scala u Sieni te utemeljio ubožnicu za nemoćne. Zbog njegove iznimne svetosti i mudrosti nazvan je Novello. Blaženi je Augustin blago preminuo u Gospodinu na Duhovski ponedjeljak, 19. svibnja 1309. godine.
Čuda
Gospodin je blaženoga Augustina proslavio mnogim čudesnim zahvatima za života i nakon smrti. Po njegovoj su molitvi ozdravljali teški bolesnici, a predaja bilježi više događaja u kojima je čudesno spasio djecu koja su pala s visokih zidina ili se utopila u rijekama, vrativši im život. Slavni slikar Simone Martini ovjekovječio je ta čudesa na poznatom triptihu, prikazujući Augustina s anđelom koji mu šapće na uho kao znak neposrednoga božanskog nadahnuća u njegovim odlukama i djelima ljubavi.
Štovanje i zaštitništvo
Nakon Augustinove smrti biskup Siene dopustio je javno izlaganje njegovih svetih moći u crkvi svetog Augustina. Papa Klement XIII. svečano je potvrdio njegovo štovanje kao blaženika 11. srpnja 1759. godine, a papa Klement XIV. odobrio je njegov liturgijski kult 23. srpnja 1770. godine. Njegove su relikvije 1977. godine svečano prenesene u njegov rodni grad Termini Imerese na Siciliji, gdje se čuvaju u katedrali svetog Nikole i gdje gori vječno uljno kandilo. Glavni je zaštitnik grada Termini Imerese, gdje se svake godine 19. svibnja održava svečana procesija. U Rimskom martirologiju njegov se spomendan slavi 19. svibnja. Prikazuje se u crnom augustinskom habitu s knjigom pravila, uz anđela koji mu nadahnjuje misli ili u prizorima spašavanja bolesne djece.
Isti dan, 19. svibnja, slave se i
- Blažena Humilijana de' Cerchi, trećoredica 13. stoljeće
- Blažena Marija Bernarda Bütler, djevica 20. stoljeće
- Blaženi Ivan iz Cetine, prezbiter, i Petar iz Dueñasa, redovnik, mučenici 14. stoljeće
- Sveti Dunstan od Canterburyja, biskup 10. stoljeće
- Sveti Ivo Helory, prezbiter 14. stoljeće
- Sveti Krispin iz Viterba, redovnik 18. stoljeće
- Sveti Partenije i Kaloger, mučenici 4. stoljeće
- Blaženi Ivan Krstitelj Ksaverski Loir, prezbiter i mučenik 18. stoljeće
- Blaženi Ivan od svetog Dominika Martínez, prezbiter i mučenik 17. stoljeće
- Blaženi Josip Czempiel, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Blaženi Petar Wright, prezbiter i mučenik 17. stoljeće
- Sveti Hadulf od Arrasa, biskup 8. stoljeće
- Sveti Petar Celestin (Celestin V.), papa 13. stoljeće
- Sveti Teofil iz Cortea, prezbiter 18. stoljeće
- Sveti Urban I., papa 3. stoljeće