Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 14. stoljeće › Životopisi › Blaženi Henrik iz Bolzana

Blaženi Henrik iz Bolzana
Klikni za povećanje
×
Blaženi Henrik iz Bolzana
Blaženi Henrik iz Bolzana. Izvor slike: Wikimedia Commons

BLAŽENIK · LAIK

Blaženi Henrik iz Bolzana

Spomendan
10. lipnja
Razdoblje
14. stoljeće
Smrt
1315.

Život

Blaženi Henrik iz Bolzana (u narodu zvan Arrigo ili blagi Rigo) rodio se oko 1250. godine u Bolzanu u Južnom Tirolu. Potjecao je iz siromašne i skromne radničke obitelji njemačkoga podrijetla. Nije stekao školsku naobrazbu te je kroz cijeli život ostao nepismen, zarađujući za kruh teškim fizičkim radom kao drvosječa i nadničar u rodnom kraju. Sa suprugom i sinom Lovrom uputio se na veliko pobožno hodočašće na grobove svetih apostola u Rim. Pri povratku s hodočašća obitelj se odlučila nastaniti u okolici Trevisa u pokrajini Veneto.

Henrik se nastanio u Biancadeu pokraj Trevisa, gdje je puna dva desetljeća naporno radio kao drvosječa i lučki radnik, uzdržavajući obitelj u kršćanskom poštenju, skromnosti i trajnoj molitvi. Nakon što su mu preminuli voljena supruga i sin, Henrik je u poodmakloj dobi ostao posve sam na svijetu. Prešao je u grad Treviso, gdje se smjestio u jednoj trošnoj potleušici koju mu je na raspolaganje stavio jedan mjesni bilježnik.

U Trevisu je Henrik prigrlio život potpunoga dragovoljnog siromaštva. Iako su mu tjelesne snage iz dana u dan slabjele, počeo je prositi po gradskim ulicama, no nikada nije prosio za sebe, nego je svaku primljenu milostinju smjesta dijelio s drugim prosjacima, bolesnicima i najbjednijim nevoljnicima. Svojom blagošću, iskrenošću i ustrajnošću obilazio je palače plemića i bogatih trgovaca, potičući ih da otvore svoja srca i dadu izdašne priloge za gladne. Čak su mu i sam gradski biskup te knez rado pružali pomoć za siromahe. Henrik je živio u najstrožoj stegi: nosio je grubu haljinu od sukna, spavao na golim daskama uz malo slame, a dane i noći provodio u dugim molitvenim bdjenjima. Svakoga je dana obilazio sve crkve u Trevisu, pobožno sudjelovao na svetoj misi i pristupao svetoj pričesti. Iscrpljen od gladi, napora i ljubavi prema bližnjemu, blaženi je Henrik blago preminuo u Gospodinu u svojoj kolibi u Trevisu 10. lipnja 1315. godine.

Čuda

Gospodin je blaženoga Henrika obdario mnogim čudesnim znakovima za života i nakon preminuća. Prema postojanoj predaji i svjedočanstvima građana Trevisa, u samom času njegove smrti sva su zvona na glavnoj katedralnoj crkvi i gradskim zvonicima iznenada i usklađeno počela sama od sebe svečano zvoniti, a da ih nitko od ljudi nije taknuo. Taj je čudesni znak potaknuo cijeli grad da pohrli prema njegovoj kolibi. Kada je njegovo tijelo svečano nošeno prema katedrali, oko odra se okupilo mnoštvo uzetih, slijepih, hromih i bolesnih, te su mnogi zadobili trenutno i potpuno ozdravljenje dodirom njegova odra ili svetoga tijela.

Štovanje i zaštitništvo

Grob blaženoga Henrika u katedrali u Trevisu odmah je postao metom tisuća hodočasnika iz cijele sjeverne Italije i Tirola. Grad Treviso već ga je 1316. godine proglasio svojim suzaštitnikom. Papa Benedikt XIV. svečano je potvrdio njegovo štovanje kao blaženika 1750. godine za biskupiju Treviso, a papa Pio VII. početkom devetnaestoga stoljeća potvrdio ga je i za biskupiju Trento, pod koju je potpadao Bolzano. Godine 1759. dvije njegove kosti svečano su prenesene iz Trevisa u katedralu u Bolzanu, gdje se i danas s velikim poštovanjem čuvaju u katedralnom prezbiteriju. Njegov liturgijski spomendan u Rimskom martirologiju slavi se 10. lipnja. Glavni je nebeski zaštitnik grada Bolzana te zaštitnik drvosječa, nadničara, prosjaka i prognanika. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se kao skromni starac u siromašnom radničkom ili pokorničkom odijelu, s hodočasničkim štapom, krunicom u ruci ili posudom iz koje dijeli hranu i novac siromasima.

Isti dan, 10. lipnja, slave se i