BLAŽENIK · PUSTINJAK
Blaženi Toma iz Costacciara
- Spomendan
- 25. ožujka
- Razdoblje
- 14. stoljeće
- Smrt
- 1337.
Život
Blaženi Toma iz Costacciara rođen je sredinom 13. stoljeća u dvorcu San Savino pokraj Costacciara u Umbriji, na području biskupije Gubbio. Odgojen u kršćanskoj pobožnosti, u mladosti je pošao na hodočašće u Sveto samotište u Camaldoliju, kolijevku kamaldoljanskoga reda. Duboko potresen svetošću toga mjesta i primjerom monaha koji su u šutnji tražili Boga, donio je odluku da napusti svijet. Po povratku u rodnu Umbriju stupio je kao brat konverz u kamaldoljansku opatiju Santa Maria di Sitria, koju je još 1021. godine utemeljio sveti Romuald.
U opatiji je proveo nekoliko godina u radu, poslušnosti i molitvi, no njegovo je srce čeznulo za još strožom osamom. Uz dopuštenje svoga priora povukao se u divlje i nepristupačne vrleti planine Monte Cucco. Ondje se nastanio u mračnoj i hladnoj gorskoj spilji, na mjestu gdje se danas nalazi samotište svetoga Jeronima. U toj kamenoj pustinji blaženi je Toma proveo punih šezdeset i pet godina kao strogi anahoret.
Njegov je život bio neprekidna pokora: dane i noći provodio je u kontemplativnoj molitvi, klanjanju i trajnom postu, hraneći se isključivo sirovim planinskim biljem i pijući vodu s gorskoga izvora. Iako je bježao od ljudskih pogleda, glas o njegovu anđeoskom životu dopirao je do gradova i sela; mnogi su se uspinjali u planinu kako bi primili njegov blagoslov i duhovnu pouku, a on je svojim riječima i primjerom mnoge duše poučio kako se živi i hodi pustinjačkim putem evanđeoskoga savršenstva. Pomiren s Bogom i preobražen u ljubavi, blago je preminuo u svojoj spilji na planini Monte Cucco 25. ožujka 1337. godine.
Štovanje i zaštitništvo
Puk Umbrije odmah ga je po smrti proglasio blaženim, a njegovo je sveto tijelo uz počasti preneseno u crkvu svetoga Franje u Costacciaru, gdje od 1546. godine počiva pod glavnim oltarom u svečanoj arci ukrašenoj kristalima, odjeveno u bijeli kamaldoljanski habit. Papa Pio VI. službeno je potvrdio njegov kult 18. ožujka 1778. godine, a papa Grgur XVI. proširio ga je 1833. na čitav kamaldoljanski red. Spomendan mu se u Crkvi slavi 25. ožujka. Glavni je zaštitnik grada Costacciara, a vjerni mu se puk stoljećima s pouzdanjem utječe u zagovor protiv trbušnih tegoba i tjelesnih boli. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se kao ostarjeli pustinjak s dugom bijelom bradom, u bijelom habitu kamaldoljana, klečeći pred raspelom u gorskoj pećini.
Isti dan, 25. ožujka, slave se i
- Blažena Jozafata Hordaševska, djevica 20. stoljeće
- Blaženi Hilarije Januszewski, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Blaženi Placid Riccardi, prezbiter 20. stoljeće
- Sveta Lucija Filippini, djevica 18. stoljeće
- Sveta Margareta Clitherow, mučenica 16. stoljeće
- Sveta Matrona Solunska, mučenica 3. stoljeće
- Sveti Dobri Razbojnik, obraćenik 1. stoljeće
- Sveti Hermeland od Indrea, opat 8. stoljeće
- Sveti Kvirin Tegernzejski, mučenik 3. stoljeće
- Sveti Prokop Sazavski, opat 11. stoljeće
- Blaženi Eberhard od Nellenburga, redovnik 11. stoljeće
- Blaženi Emilijan Kovč, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Blaženi Jakov Bird, mučenik 16. stoljeće
- Sveti Dula, mučenik 4. stoljeće
- Sveti Mona od Milana, biskup 3. stoljeće
- Sveti Nikodem iz Kiro-Marine, pustinjak 10. stoljeće