BLAŽENIK · PUSTINJAK
Blaženi Hugolin Magalotti
- Spomendan
- 11. prosinca
- Razdoblje
- 14. stoljeće
- Smrt
- 1373.
Život
Blaženi Hugolin Magalotti rođen je oko 1320. godine u drevnom naselju pokraj Camerina u talijanskoj pokrajini Marke, u uglednoj i drevnoj plemićkoj obitelji. Od ranoga djetinjstva pokazivao je iznimnu osjetljivost za duhovne stvarnosti, a njegovu je pobožnost brižno njegovao otac nakon rane majčine smrti. Odrastajući u kršćanskim krepostima, Hugolin je za nepokolebljivo životno pravilo uzeo Sveto pismo, nastojeći svaku svoju misao i djelo uskladiti s evanđeoskim zapovijedima.
Kada mu je preminuo i otac, Hugolin se našao kao baštinik velikoga obiteljskog imanja. No, potaknut ljubavlju prema Raspetome Kristu i prolaznosti zemaljskih dobara, odlučio je posve napustiti svjetovni način života. Stupio je u Treći red svetoga Franje, rasprodao sve svoje naslijeđene posjede i sav novac do posljednjega novčića razdijelio siromasima, siročadi i udovicama. Lišen svega prolaznoga, povukao se u planinsku samoću i podigao skromnu pustinjačku ćeliju u podnožju planine Ragnolo u apeninskim vrletima.
U toj divljoj i zabačenoj osami Hugolin je provodio život u neprestanoj molitvi, strogome postu i neprekidnim pokorničkim vježbama. Hranio se oskudnim šumskim biljem i malo vode, a čitave je noći provodio u razgovoru s Bogom, pobjeđujući uz Njegovu pomoć žestoka demonska nasrtanja i napasti. Vjernici iz okolnih mjesta prepoznali su u njemu istinskoga Božjeg čovjeka te su mu rado dolazili tražeći duhovni savjet i molitvenu pomoć. Nakon kratke i teške bolesti, pobožno primivši svete sakramente umirućih, blago je usnuo u Gospodinu u Camerinu, 11. prosinca 1373. godine.
Čuda
Gospodin je blaženoga Hugolina proslavio mnogim čudesnim znakovima. Za života je svojom molitvom zadobivao utjehu i smirenje za one koji su bili u duhovnim tjeskobama, a nakon njegova preminuća na njegovu su se grobu počela događati brojna čudesna ozdravljenja i uslišanja. Mjesni puk iz okolice Camerina hrlio je k njegovu počivalištu svjedočeći o iznenadnim oslobođenjima od tjelesnih bolesti i nevolja po njegovu zagovoru.
Štovanje i zaštitništvo
Štovanje blaženoga Hugolina razvilo se odmah nakon njegove smrti među vjernim pukom pokrajine Marke i u Franjevačkome redu. Papa Pio IX. službeno je potvrdio njegovo pradavno štovanje dekretom od 4. prosinca 1856. godine, uvrstivši ga u popis blaženika Katoličke Crkve. Papa Lav XIII. odobrio je potom za Franjevački red služenje posebne svete mise i časoslova njemu u čast.
Njegov se liturgijski spomendan slavi na dan njegova rođenja za nebo, 11. prosinca. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u pokorničkomu odijelu franjevačkoga trećoredca, u molitvenom stavu pred raspelom u šumskoj pustinji, s otvorenom knjigom Svetoga pisma i krunicom, kao trajni uzor radikalnoga siromaštva, odricanja od svijeta i neprestane molitve.
Isti dan, 11. prosinca, slave se i
- Blaženi Artur Bell, prezbiter i mučenik 17. stoljeće
- Blaženi David iz Himmeroda, redovnik 12. stoljeće
- Blaženi Franko Lippi iz Siene, pustinjak 13. stoljeće
- Sveti Damaz I., papa 4. stoljeće
- Sveti Daniel Stupnik, prezbiter 5. stoljeće
- Sveti Sabin od Piacenze, biskup 5. stoljeće
- Sveti Viktorik i Fuskijan, mučenici 4. stoljeće
- Blažena Marija od Stupa Villalonga Villalba, djevica i mučenica 20. stoljeće
- Blaženi Jeronim iz Sant'Angelo in Vado, prezbiter 17. stoljeće
- Blaženi Martin Lumbreras Peralta i Melkior Sánchez Pérez, prezbiteri i mučenici 17. stoljeće
- Sveta Maravillas od Isusa Pidal y Chico de Guzmán, djevica 20. stoljeće