Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 14. stoljeće › Životopisi › Blaženi Hugolin Magalotti

Blaženi Hugolin Magalotti
Klikni za povećanje
×
Blaženi Hugolin Magalotti
Blaženi Hugolin Magalotti. Izvor slike: Wikimedia Commons

BLAŽENIK · PUSTINJAK

Blaženi Hugolin Magalotti

Spomendan
11. prosinca
Razdoblje
14. stoljeće
Smrt
1373.

Život

Blaženi Hugolin Magalotti rođen je oko 1320. godine u drevnom naselju pokraj Camerina u talijanskoj pokrajini Marke, u uglednoj i drevnoj plemićkoj obitelji. Od ranoga djetinjstva pokazivao je iznimnu osjetljivost za duhovne stvarnosti, a njegovu je pobožnost brižno njegovao otac nakon rane majčine smrti. Odrastajući u kršćanskim krepostima, Hugolin je za nepokolebljivo životno pravilo uzeo Sveto pismo, nastojeći svaku svoju misao i djelo uskladiti s evanđeoskim zapovijedima.

Kada mu je preminuo i otac, Hugolin se našao kao baštinik velikoga obiteljskog imanja. No, potaknut ljubavlju prema Raspetome Kristu i prolaznosti zemaljskih dobara, odlučio je posve napustiti svjetovni način života. Stupio je u Treći red svetoga Franje, rasprodao sve svoje naslijeđene posjede i sav novac do posljednjega novčića razdijelio siromasima, siročadi i udovicama. Lišen svega prolaznoga, povukao se u planinsku samoću i podigao skromnu pustinjačku ćeliju u podnožju planine Ragnolo u apeninskim vrletima.

U toj divljoj i zabačenoj osami Hugolin je provodio život u neprestanoj molitvi, strogome postu i neprekidnim pokorničkim vježbama. Hranio se oskudnim šumskim biljem i malo vode, a čitave je noći provodio u razgovoru s Bogom, pobjeđujući uz Njegovu pomoć žestoka demonska nasrtanja i napasti. Vjernici iz okolnih mjesta prepoznali su u njemu istinskoga Božjeg čovjeka te su mu rado dolazili tražeći duhovni savjet i molitvenu pomoć. Nakon kratke i teške bolesti, pobožno primivši svete sakramente umirućih, blago je usnuo u Gospodinu u Camerinu, 11. prosinca 1373. godine.

Čuda

Gospodin je blaženoga Hugolina proslavio mnogim čudesnim znakovima. Za života je svojom molitvom zadobivao utjehu i smirenje za one koji su bili u duhovnim tjeskobama, a nakon njegova preminuća na njegovu su se grobu počela događati brojna čudesna ozdravljenja i uslišanja. Mjesni puk iz okolice Camerina hrlio je k njegovu počivalištu svjedočeći o iznenadnim oslobođenjima od tjelesnih bolesti i nevolja po njegovu zagovoru.

Štovanje i zaštitništvo

Štovanje blaženoga Hugolina razvilo se odmah nakon njegove smrti među vjernim pukom pokrajine Marke i u Franjevačkome redu. Papa Pio IX. službeno je potvrdio njegovo pradavno štovanje dekretom od 4. prosinca 1856. godine, uvrstivši ga u popis blaženika Katoličke Crkve. Papa Lav XIII. odobrio je potom za Franjevački red služenje posebne svete mise i časoslova njemu u čast.

Njegov se liturgijski spomendan slavi na dan njegova rođenja za nebo, 11. prosinca. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u pokorničkomu odijelu franjevačkoga trećoredca, u molitvenom stavu pred raspelom u šumskoj pustinji, s otvorenom knjigom Svetoga pisma i krunicom, kao trajni uzor radikalnoga siromaštva, odricanja od svijeta i neprestane molitve.

Isti dan, 11. prosinca, slave se i