SVETAC · PREZBITER
Sveti Nikola Tolentinski
- Spomendan
- 10. rujna
- Razdoblje
- 14. stoljeće
- Smrt
- 1305.
Život
Sveti Nikola Tolentinski rodio se 1245. godine u mjestu Sant'Angelo in Pontano pokraj Ferma u pokrajini Markama u Italiji, u pobožnoj obitelji Compagnonea i Amate. Njegovi roditelji, već u poodmakloj dobi, nisu imali djece te su pošli na hodočašće na grob svetoga Nikole u Bari kako bi izmolili potomstvo. Kada im se rodio sin, iz zahvalnosti su mu dali ime Nikola. Dječak je odrastao u duhu skromnosti, molitve i marljivosti, a u studiju je toliko napredovao da je još prije završetka nauka postavljen za kanonika crkve Presvetoga Spasitelja u rodnome mjestu.
Prijelomni trenutak njegova života dogodio se kada je čuo propovijed jednoga redovnika pustinjaka svetoga Augustina na riječi apostola Ivana: »Ne ljubite svijeta ni što je u svijetu. Ako tko ljubi svijet, nema u njemu ljubavi Očeve. Jer što je god u svijetu... prolazi, i požuda njegova« (1 Iv 2,15-17Ne ljubite svijeta ni što je u svijetu. Ako tko ljubi svijet, nema u njemu ljubavi Očeve.). Te su riječi duboko potresle Nikolino srce te je smjesta zatražio prijem u Red pustinjaka svetoga Augustina, u čemu su ga roditelji s radošću poduprli. Svečane zavjete položio je prije svoje devetnaeste godine, a 1269. godine zaređen je za svećenika po rukama biskupa Benvenuta Scotivolija.
Nakon što je boravio u nekoliko samostana u Recanatiju i Macerati kao uzor redovničkoga savršenstva, oko 1275. godine premješten je u samostan svetog Augustina u Tolentinu, gdje je ostao posljednjih trideset godina svoga zemaljskog života. Tolentino je u to vrijeme bio teško pogođen krvavim sukobima i građanskim razdorima. Sveti Nikola postao je pravi anđeo mira u gradu: svakodnevno je propovijedao Božju riječ, obilazio gradske siromahe i zatvorenike te mirio zaklete neprijatelje. Bio je neumoran ispovjednik, spreman satima slušati pokornike, pri čemu je pokoru za tuđe grijehe često preuzimao na vlastita leđa, podvrgavajući se najstrožim postovima i bičevanjima. Njegova anđeoska blagost, neokaljana čistoća i evanđeoska jednostavnost privlačile su mase vjernika. Pred kraj života pogodila ga je teška i bolna bolest, no on nije napuštao pokoru sve do posljednjega daha. Okrijepljen svetim sakramentima, sveti je Nikola preminuo u Gospodinu u Tolentinu 10. rujna 1305. godine.
Čuda
Sveti je Nikola za života i nakon smrti bio proslavljen nebrojenim čudesnim zahvatima Božjim. Kada je jednom prilikom bio shrvan bolešću, u viđenju mu se ukazala Blažena Djevica Marija sa svetim Augustinom i rekla mu da uzme komad kruha, umoči ga u vodu i pojede, obećavši mu ozdravljenje. Nikola je poslušao i smjesta ozdravio, a od tog je dana počeo dijeliti bolesnicima kruščiće blagoslovljene u čast Majke Božje, po kojima su se događala čudesna ozdravljenja, što je postalo temelj poznatoga blagoslova Kruha svetog Nikole. Bio je silan molitelj i zaštitnik duša u čistilištu, za koje je prikazivao neprestane svete mise nakon mističnih viđenja čistilišnih muka. Predaja bilježi da je svojom molitvom spasio lađu od potonuća ukazavši se u sjaju mornarima usred oluje, a pripisuju mu se i mnoga oslobođenja opsjednutih od zlih duhova. Zabilježena su i čudesna uskrsnuća mrtvih dječaka i utopljenika po njegovu zagovoru.
Štovanje i zaštitništvo
Svetim ga je svečano proglasio papa Eugen IV. 1446. godine, a papa Bonifacije IX. još je 1390. godine udijelio potpuni oprost posjetiteljima njegova groba. Papa Lav XIII. proglasio ga je 1884. godine glavnim nebeskim zaštitnikom duša u čistilištu. Njegovo sveto tijelo s poštovanjem se čuva u velebnoj bazilici svetoga Nikole u Tolentinu. Rimski martirologij slavi njegov spomendan 10. rujna. Zaštitnik je Tolentina, umirućih, brodolomaca, utamničenika i pravednoga mira u obiteljima. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u crnom augustinskom habitu sa sjajnom zvijezdom ili suncem na prsima, držeći u ruci raspelo ovijeno bijelim ljiljanima ili posudu s blagoslovljenim kruhom.
Isti dan, 10. rujna, slave se i
- Blaženi Sebastijan Kimura, Franjo Morales, prezbiteri, i pedeset drugova, mučenici 17. stoljeće
- Sveta Pulherija, carica 5. stoljeće
- Sveti Agabije od Novare, biskup 5. stoljeće
- Sveti Ambrozije Edvard Barlow, prezbiter i mučenik 17. stoljeće
- Sveti Aubert od Avranchesa, biskup 8. stoljeće
- Sveti Nemezije Aleksandrijski, mučenik 2. stoljeće
- Sveti Salvije od Albija, biskup 6. stoljeće
- Blaženi Jakov Gagnot, prezbiter i mučenik 18. stoljeće
- Blaženi Oglerije od Lucedija, opat 13. stoljeće
- Sveti Nemezijan, Feliks, Lucije, Feliks, Litej, Polijan, Viktor, Jader i Dativ, biskupi i mučenici 3. stoljeće
- Sveti Teodard od Tongerena, biskup i mučenik 7. stoljeće