BLAŽENIK · PREZBITER I MUČENIK
Blaženi Antun Pavoni
- Spomendan
- 9. travnja
- Razdoblje
- 14. stoljeće
- Smrt
- 1374.
Život
Blaženi Antun Pavoni rođen je oko 1325. godine u Saviglianu u Pijemontu, u plemićkoj i pobožnoj obitelji. Od ranoga djetinjstva odlikovao se bistrinom uma, dubokom ozbiljnošću i pobožnošću koja ga je izdvajala od njegovih vršnjaka. Iako mu je podrijetlo otvaralo vrata svjetovnih uspjeha i unosnih službi, Antun je u petnaestoj godini života odlučio sve ostaviti i stupiti u Red propovjednika u samostanu svetoga Dominika u rodnome Saviglianu.
Nakon završenih humanističkih i teoloških studija, 1350. ili 1351. godine primio je sveti red prezbiterata. Odmah se istaknuo kao gorljiv propovjednik katoličke istine, privlačeći ljude snagom Božje riječi, dubokom teološkom spremom i svetim, neporočnim životom. U dva je navrata, 1368. i 1372. godine, bio biran za priora dominikanskoga samostana u Saviglianu, ulažući goleme napore u izgradnju samostana i duhovni rast svoje subraće.
Godine 1364. papa Urban V. imenovao ga je generalnim inkvizitorom za pokrajine Lombardiju, Liguriju i Pijemont, kao nasljednika blaženoga Petra Cambianija koji je također položio život za vjeru. U planinskim dolinama Pijemonta tada su djelovale zajednice valdenza koje su se protivile katoličkomu nauku. Antun je toj teškoj službi pristupio s evanđeoskim žarom, nastojeći oružjem blagosti, razgovora i uvjeravanja privesti zabludjele k jedinstvu Crkve. Njegov besprijekoran život i neoboriva jasnoća propovijedanja razbjesnili su protivnike koji mu nisu mogli pronaći nikakvu manu pa su skovali urotu protiv njegova života.
U proljeće 1374. godine torinski biskup Giovanni da Rivalta pozvao ga je da održi korizmene i vazmene propovijedi po mjestima doline Pellice. Za svetkovinu Uskrsa Antun je stigao u Bricherasio. Nakon što je noć uoči Bijele nedjelje proveo u molitvi i razmatranju pred svetohraništem, u jutarnjim je satima 9. travnja 1374. godine odslužio svetu misu i propovijedao puku o istinama katoličke vjere. Čim je u misničkome ruhu izišao iz crkve na seoski trg, napala ga je skupina od sedmorice naoružanih valdenza te ga divljački izbola noževima do smrti. Pao je na tlo natopivši zemlju krvlju za Krista Gospodina, u svojoj četrdeset i devetoj godini života.
Čuda
Sveti mučenik Antun Pavoni posvjedočio je svoju vjeru krvlju, a Gospodin je njegovu žrtvu potvrdio čudesima. Odmah nakon njegova mučeništva, na njegovu su se grobu u samostanskoj crkvi u Saviglianu počela događati brojna čudesna ozdravljenja i oslobođenja od raznih bolesti, a vjernici su u velikom broju hrlili tražeći njegov nebeski zagovor.
Štovanje i zaštitništvo
Papa Grgur XI. već je 1375. godine službeno potvrdio da je Antun Pavoni podnio smrt iz mržnje prema katoličkoj vjeri (in odium fidei). Tijelo mu je 1468. godine svečano preneseno pod vodstvom blaženoga Aymona Taparellija, a od 1827. godine počiva u dominikanskoj crkvi u Racconigiju pokraj nekadašnjega samostana.
Papa Pio IX. svečano je potvrdio njegovo pradavno štovanje 4. prosinca 1856. godine u bazilici svetoga Petra u Rimu, proglasivši ga blaženim mučenikom. Njegov se spomendan u Rimskom martirologiju slavi na dan njegova mučeništva, 9. travnja, dok ga Dominikanski red slavi i 3. veljače zajedno s drugim mučenicima pijemontskoga kraja. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u bijelom dominikanskom habitu s crnim plaštem, držeći u ruci palmu mučeništva i knjigu, često s nožem ili ranama od uboda na tijelu, kao neustrašivi branitelj katoličke istine i mučenik evanđelja.
Isti dan, 9. travnja, slave se i
- Blažena Celestina Faron, djevica i mučenica 20. stoljeće
- Blaženi Toma Tolentinski, prezbiter i mučenik 14. stoljeće
- Sveta Kazilda, djevica 11. stoljeće
- Sveta Valdetruda, redovnica 7. stoljeće
- Sveti Akacije od Amide, biskup 5. stoljeće
- Sveti Demetrije Srijemski, mučenik 4. stoljeće
- Sveti Gauherije od Aureila, kanonik 12. stoljeće
- Sveti Hugo od Rouena, biskup 8. stoljeće
- Sveti Liborije od Le Mansa, biskup 4. stoljeće
- Sveti Maksim Aleksandrijski, biskup 3. stoljeće
- Blaženi Ubald iz Sansepolcra, prezbiter 14. stoljeće
- Sveti Edezije Cezarejski, mučenik 3. stoljeće
- Sveti Eupsihije Cezarejski, mučenik 4. stoljeće