BLAŽENIK · BISKUP
Blaženi Rinald od Concorezza
- Spomendan
- 18. kolovoza
- Razdoblje
- 14. stoljeće
- Smrt
- 1321.
Život
Blaženi Rinald od Concorezza rođen je oko 1245. ili 1250. godine u Milanu, u uglednoj i plemićkoj obitelji Concorezzo. Nakon što je s izvrsnim uspjehom završio studije u Bologni, predavao je crkveno pravo u Lodiju te je stekao naslov magistra prava. Njegova mudrost, pravnička oštroumnost i duboka crkvenost privukle su pozornost rimske kurije, gdje je postao bliski suradnik i kapelan kardinala Benedetta Caetanija, kasnijega pape Bonifacija VIII.
Papa Bonifacije VIII. imenovao ga je 1296. godine biskupom Vicenze, a potom ga je slao u važne mirovne misije, među kojima se ističe posredovanje u pregovorima između Francuske i Engleske. Kao papinski vikar i upravitelj Romagne, Rinald se neustrašivo zalagao za mir i pravdu, pri čemu je u Forlìju preživio i težak oružani napad u kojemu je bio ranjen. Papa Benedikt XI. imenovao ga je krajem 1303. godine nadbiskupom Ravenne.
Kao nadpastir Ravenne Rinald je bio neumoran u pastoralnom radu. Obnovio je redovite kanonske pohode župama, brinuo se za stegu klera i sazivao brojne pokrajinske sabore. U povijesti Crkve ostao je zapamćen po svojoj iznimnoj pravednosti i evanđeoskoj hrabrosti tijekom procesa protiv vitezova templara na saboru u Ravenni 1311. godine. Dok su u drugim zemljama templari bili podvrgnuti okrutnim mukama pod pritiskom svjetovnih vladara, Rinald je odlučno odbacio priznanja iznuđena mučenjem, oslobodio optužene vitezove krivnje i jasno osudio mučenje kao sredstvo istrage, što je bio jedinstven primjer kršćanskoga pravosuđa u srednjovjekovnoj Europi. Rinald je bio i blizak prijatelj pjesnika Dantea Alighierija za vrijeme njegova boravka u Ravenni. Posljednje godine života proveo je u utvrdi Argenta, gdje je u miru preminuo 18. kolovoza 1321. godine.
Štovanje i zaštitništvo
Nakon Rinaldove smrti zabilježena su brojna svjedočanstva o uslišanjima po njegovu zagovoru. Kada su 1566. godine otvorili njegov grob, tijelo mu je pronađeno neraspadnuto, s dugom bijelom bradom. Papa Pio IX. službeno je potvrdio njegov neprekinuti kult 18. siječnja 1852. godine. Njegov se spomendan u Rimskom martirologiju slavi 18. kolovoza. Počiva u kasnoantičkom mramornom sarkofagu u katedrali u Ravenni, u kapeli Gospe od Znoja. Relikvije mu se čuvaju i u Concorezzu, Vicenzi i Lodiju. U umjetnosti se prikazuje kao nadbiskup s palijem, mitrom i štapom, s otvorenom pravničkom knjigom, simbolom njegove revnosti za istinu i pravednost.
Isti dan, 18. kolovoza, slave se i
- Blažena Paula Montaldi, opatica 19. stoljeće
- Blaženi Albert Hurtado Cruchaga, prezbiter 20. stoljeće
- Blaženi Jakov Falgarona Vilanova i Atanazije Vidaurreta Labra, redovnici i mučenici 20. stoljeće
- Blaženi Leonardo od Cave, opat 13. stoljeće
- Blaženi Martin Martínez Pascual, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Sveta Jelena, carica 4. stoljeće
- Sveti Agapit iz Palestrine, mučenik 3. stoljeće
- Blaženi Antun Banassat, prezbiter i mučenik 18. stoljeće
- Blaženi Franjo Arias Martín, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Blaženi Vincent Marija Izquierdo Alcón, prezbiter i mučenik 19. stoljeće
- Sveti Eon od Arlesa, biskup 6. stoljeće
- Sveti Firmin od Metza, biskup 5. stoljeće
- Sveti Lav iz Mire, mučenik 4. stoljeće
- Sveti Makarije Peleketski, opat 9. stoljeće
- Sveti mučenici Bijele gomile (Massa Candida), mučenici 3. stoljeće