Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 14. stoljeće › Životopisi › Sveti Peregrin Laziosi

Sveti Peregrin Laziosi
Klikni za povećanje
×
Sveti Peregrin Laziosi
Sveti Peregrin Laziosi. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · REDOVNIK

Sveti Peregrin Laziosi

Spomendan
1. svibnja
Razdoblje
14. stoljeće
Smrt
1345.

Život

Sveti Peregrin Laziosi rođen je oko 1260. ili 1265. godine u Forlìju u imućnoj obitelji koja je bila gorljivi pristaša gibelinske stranke, neprijateljski raspoložene prema papinstvu. U mladosti je Peregrin bio vatren i nagao mladić, vođa političke mladeži koja se bunila protiv crkvene vlasti. Kada je 1284. godine papa poslao u Forlì svetoga Filipa Benizija, generalnoga priora Reda slugu Marijinih (servita), kako bi izmirio građane, pobunjenici su ga dočekali pogrdama i izbacili iz grada. Mladi Peregrin u svome je bijesu priskočio i udario svetoga redovnika šakom u lice. Filip Benizi uzvratio mu je tek krotkim pogledom, šutnjom i kršćanskom blagošću, moleći za njega.

Ta evanđeoska reakcija slomila je Peregrinovo oholo srce. Ispunjen dubokim stidom i kajanjem, mladić je potrčao za Filipom, sustigao ga izvan gradskih vrata, bacio se pred njegove noge i sa suzama prosio oproštenje. Taj je susret označio početak njegova potpunoga obraćenja. Peregrin se povukao u samoću, provodeći sate u molitvi pred likom Majke Božje i proseći svjetlo za svoj životni put. Oko tridesete godine života donio je odluku da i sam pristupi servitima u Sieni, gdje je završio novicijat i položio redovničke zavjete, a potom se vratio u Forlì.

Kao redovnik Peregrin se posvetio djelima pokore, molitvi i posluživanju siromaha i bolesnika. Kao dragovoljnu pokoru za grijehe mladosti donio je odluku da nikada ne sjeda ako to nije nužno, pa je sate i dane provodio stojeći u koru i moleći. Zbog dugotrajnoga stajanja i strogih trapljenja, u šezdesetoj godini života otvorile su mu se teške rane na desnoj nozi, koje su ubrzo prešle u gangrenu i rak. Bolest je toliko uznapredovala da je samostanski liječnik donio odluku kako je amputacija noge jedini način da mu se spasi život. U noći uoči zakazanoga zahvata, Peregrin se u strašnim bolovima odvukao do samostanske dvorane kapitula i pao ničice pred zidnim raspelom. Moleći se Raspetome, zaspao je od iscrpljenosti i u viđenju ugledao Krista kako silazi s križa i dotiče njegovu bolesnu nogu. Kada se idućega jutra liječnik pojavio s oruđem za operaciju, zatekao je nogu potpuno zdravu, bez ijednoga traga rane ili ožiljka. Vijest o tom čudu pronijela se gradom, a Peregrin je ostatak života proveo u još većoj ljubavi prema patnicima, pomažući im osobito za vrijeme strašnih pošasti. Preminuo je u visokoj dobi od osamdeset godina, 1. svibnja 1345. godine.

Čuda

Uz čudesno trenutno ozdravljenje njegove gangrenozne noge pred Kristovim raspelom, Peregrinu se pripisuju mnoga druga čuda za života i poslije smrti. Predaja prenosi da je u doba gladi čudesno umnožio zalihe žita i vina u samostanu kako bi nahranio izgladnjeli puk. Nakon njegova prijelaza u vječnost, mnoštvo bolesnika dolazilo se dotaknuti njegova odra i groba, a mnogi su primili potpuno ozdravljenje od neizlječivih bolesti.

Štovanje i zaštitništvo

Peregrina je blaženim proglasio papa Pavao V. 1609. godine, a papa Benedikt XIII. svečano ga je kanonizirao 27. prosinca 1726. godine. Spomendan mu se slavi 1. svibnja, dok ga servitski red slavi 4. svibnja. Njegovo tijelo počiva u staklenoj arci u bazilici svetoga Peregrina Laziosija u Forlìju. Svjetski je zaštitnik oboljelih od raka, malignih tumora, gangrene, kožnih bolesti i svih teških i neizlječivih tjelesnih bolesti. U umjetnosti se prikazuje u crnom habitu slugu Marijinih s otkrivenom nogom na kojoj se vidi rana ili pred raspelom s kojega se Krist naginje prema njemu.

Isti dan, 1. svibnja, slave se i