Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 14. stoljeće › Životopisi › Blažena Lucija iz Caltagironea

Blažena Lucija iz Caltagironea
Klikni za povećanje
×
Blažena Lucija iz Caltagironea
Blažena Lucija iz Caltagironea. Izvor slike: Wikimedia Commons

BLAŽENICA · DJEVICA

Blažena Lucija iz Caltagironea

Spomendan
26. rujna
Razdoblje
14. stoljeće
Smrt
1400.

Život

Blažena Lucija iz Caltagironea rođena je sredinom četrnaestoga stoljeća, oko 1360. godine, u gradu Caltagironeu na Siciliji, u duboko pobožnoj kršćanskoj obitelji. Od najranijih nogu odgajana je u strahu Božjem, krotkosti i ljubavi prema siromasima. Još kao djevojčica osjetila je u duši goruću želju da svoj život nepodijeljena srca posveti Gospodinu.

Kada joj je bilo trinaest godina, napustila je rodni grad i preselila se u Salerno u Kampaniji. Ondje je isprva živjela u domu jedne pobožne franjevačke trećoredice koja ju je vodila putovima duhovnoga napretka. Nakon njezine smrti, Lucija je stupila u samostan Trećega samostanskog reda svetoga Franje, koji se nalazio uz crkvu svetoga Nikole u Salernu. Obukavši redovnički habit i položivši svečane zavjete, posve se predala evanđeoskomu savršenstvu.

U samostanskoj zajednici Lucija se isticala iznimnom poniznošću, poslušnošću i strogim pokorničkim životom. Središte njezina duhovnoga života bilo je neprestano razmatranje Isusove muke i goruća pobožnost prema pet svetih Kristovih rana. Svoje je molitve i trpljenja neprestano prikazivala za spasenje grešnika i potrebe Crkve. Zbog njezine duhovne zrelosti, mudrosti i blagosti, povjerena joj je odgovorna služba odgajateljice i učiteljice novakinja, koje je s majčinskom ljubavlju poučavala u redovničkim krepostima i molitvi. Postala je istinsko duhovno utočište i za građane Salerna koji su joj dolazili tražeći savjet, utjehu i pomoć u nevoljama. Preminula je u Gospodinu u Salernu oko 1400. godine, na glasu izvanredne svetosti.

Čuda

Blaženu Luciju Gospodin je obdario obiljem nadnaravnih darova i mističnih milosti. Tijekom molitve pred raspelom često je bivala zahvaćena zanosom, suosjećajući s patnjama Raspetoga Spasitelja. Za njezina zemaljskog života, a osobito nakon blaženoga preminuća, njezinu su zagovoru pripisana brojna čudesna ozdravljenja od teških bolesti i iznenadna uslišanja vjernika koji su tražili njezinu pomoć.

Štovanje i zaštitništvo

Nakon Lucijine smrti njezino je tijelo položeno u benediktinski samostan svete Marije Magdalene u Salernu, a kasnije je svečano preneseno u katedralu svetoga Mateja u Salernu, gdje i danas s velikim poštovanjem počiva u kapeli relikvija. Štovanje blažene Lucije isprva je odobrio papa Kalikst III., a papa Lav X. službeno ga je potvrdio 1514. godine odobrivši liturgijske tekstove njoj u čast.

U Rimskom martirologiju njezin se spomendan slavi 26. rujna, dok se u pojedinim franjevačkim kalendarima spominje i 6. ožujka. Njezino je štovanje iznimno živo u njezinu rodnom Caltagironeu na Siciliji, gdje se čuvaju mnoge njezine slike i kipovi. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u franjevačkomu habitu s bijelim velom, držeći u ruci raspelo s istaknutim ranama Kristovim, ljiljan čistoće ili krunicu, kao nebeski uzor redovničkoga predanja, pobožnosti prema muci Gospodnjoj i duhovnoga majčinstva.

Isti dan, 26. rujna, slave se i