SVETAC · SUDAC U IZRAELU
Sveti Gideon
- Spomendan
- 26. rujna
- Razdoblje
- Stari zavjet
Život
Sveti Gideon, sin Joašev iz plemena Manašeova, jedan je od velikih sudaca izabranoga naroda (Suc 6,11Anđeo Jahvin dođe i sjede pod hrast kod Ofre koji pripadaše Joašu Abiezerovu. Njegov sin Gideon vrhao je pšenicu na tijesku da bi je sačuvao od Midjanaca.). U vrijeme kada su Midjanci i drugi istočni narodi sedam godina teško pustošili i tlačili Izraelce, narod se u nevolji obratio Gospodinu (Suc 6,1-6Opet su Izraelci činili što je zlo u Jahvinim očima; i Jahve ih predade u ruke Midjancima za sedam godina.). Anđeo Gospodnji ukazao se Gideonu dok je u tjesnacu vršio pšenicu i pozvao ga da u snazi Božjoj oslobodi svoj narod (Suc 6,11-14Anđeo Jahvin dođe i sjede pod hrast kod Ofre koji pripadaše Joašu Abiezerovu. Njegov sin Gideon vrhao je pšenicu na tijesku da bi je sačuvao od Midjanaca.). Gideon je ponizno zatražio znak i prinio žrtvu na stijeni, koju je oganj čudesno progutao (Suc 6,17-21Gideon mu reče: “Ako sam našao milost u tvojim očima, daj mi znak da ti govoriš sa mnom.). Iste noći, po Božjoj zapovijedi, srušio je u svom rodnom selu Ofri žrtvenik poganskoga boga Baala i posjekao gaj, podigavši na tom mjestu žrtvenik pravome Bogu (Suc 6,25-27Iste noći Jahve reče Gideonu: “U svojega oca uzmi utovljena junca, junca od sedam godina, i razori Baalov žrtvenik i posijeci gaj pokraj njega.). Zbog toga su mještani tražili njegovu smrt, no njegov ga je otac mudro obranio rekavši neka se Baal sam brani ako je bog, odakle je Gideon dobio ime Jerubaal (Suc 6,28-32Kad su građani sutradan poranili, a to razoren Baalov žrtvenik i gaj posječen pored njega, a junac žrtvovan kao paljenica na novom oltaru.). Kada su neprijateljske vojske prešle Jordan i utaborile se u dolini Jizreel, Gideon je okupio ratnike iz susjednih plemena (Suc 6,33-35Svi Midjanci, Amalečani i sinovi Istoka bijahu se sakupili i, prešavši Jordan, utaborili se u Jizreelskoj ravnici.). Tražeći potvrdu svoga poslanja, primio je čuvena znamenja s runom: najprije je rosa pala samo na runo dok je sva zemlja uokolo ostala suha, a sljedeće noći samo je runo ostalo suho dok je sva okolna zemlja bila natopljena rosom (Suc 6,36-40Gideon reče Bogu: “Ako zaista hoćeš osloboditi Izraela mojom rukom, kao što si obećao,). Kako bi se pokazalo da pobjeda dolazi jedino od Božje moći, a ne od ljudske snage, Gospodin je smanjio Gideonovu vojsku s trideset i dvije tisuće na samo tri stotine odabranih ratnika koji su vodu pili zahvaćajući je rukom (Suc 7,2-7Tada Jahve reče Gideonu: “Previše je naroda s tobom a da bih predao Midjance u njegove ruke. Izrael bi se mogao pohvaliti i reći: 'Vlastita me ruka izbavila.'). Podijelivši im rogove i prazne vrčeve s upaljenim bakljama unutra, Gideon je noću opkolio neprijateljski tabor (Suc 7,16-19Gideon tad podijeli svoje tri stotine ljudi u tri čete. Svakome čovjeku dade u ruke rog, prazan vrč i luč u vrču:). Na njegov znak vojnici su zatrubili u rogove, razbili vrčeve i povikali: Za Gospodina i za Gideona! (Suc 7,20Tako tri čete zasviraše u rogove i razbiše vrčeve; lijevom rukom držahu luči, a desnom rogove da trube i udariše vikati: “Za Jahvu i Gideona!”) U taboru je nastala golema pomutnja te su neprijatelji u strahu okrenuli mačeve jedni na druge i dali se u bijeg (Suc 7,21-22I svaki stajaše nepomično na svome mjestu uokrug tabora. Tada se probudi sav tabor i Midjanci vičući nagoše u bijeg.). Izraelci su potom ponudili Gideonu nasljedno kraljevsko dostojanstvo, no on je to ponizno i odlučno odbio rekavši da nad njima neće vladati ni on ni njegov sin, nego jedino Gospodin (Suc 8,22-23Izraelci rekoše Gideonu: “Vladaj nad nama, ti, sin tvoj i unuk tvoj, jer si nas ti izbavio iz ruku Midjanaca.”). Njegovo mirno sudačko vodstvo trajalo je četrdeset godina, a umro je u dubokoj starosti i pokopan u očevu grobu (Suc 8,28-32Tako su Midjanci bili poniženi pred Izraelcima. Više ne dizahu glave i zemlja bi mirna četrdeset godina, koliko još potraja vijek Gideonov.).
Štovanje i zaštitništvo
Sveti Gideon slavi se 26. rujna. Rimski martirologij časti njegov spomen kao suca koji je znakom rose na runu primio Božje ohrabrenje i u jakosti Božjoj uništio Baalov žrtvenik i oslobodio svoj narod. U kršćanskoj ikonografiji prikazuje se kao hrabri vitez ili vojskovođa s runom pokraj sebe, s trubom, razbijenim vrčem i plamtećom bakljom.
Isti dan, 26. rujna, slave se i
- Blažena Krescencija Valls Espí, djevica i mučenica 20. stoljeće
- Blažena Lucija iz Caltagironea, djevica 14. stoljeće
- Blažena Marija Jordá Botella, djevica i mučenica 20. stoljeće
- Blažena Marija od Zaborava Noguera Albelda, djevica i mučenica 20. stoljeće
- Blaženi Rafael Pardo Molina, redovnik i mučenik 20. stoljeće
- Sveti Euzebije od Bologne, biskup 4. stoljeće
- Sveti Kozma i Damjan, mučenici 4. stoljeće
- Sveti Nilo Mlađi iz Rossana, opat 11. stoljeće
- Blažena Marija od Utočišta Rosat Balasch i Marija od Kalvarije Romero Clariana, djevice i mučenice 20. stoljeće
- Blaženi Alojzije Tezza, prezbiter 20. stoljeće
- Blaženi Bonaventura Esteve Flors, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Blaženi Gaspar Stanggassinger, prezbiter 19. stoljeće
- Blaženi Leon Legua Martí, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Sveta Terezija Couderc, djevica 19. stoljeće
- Sveti Sebastijan Nam I-gwan i devet drugova, te Lucija Kim, Katarina Yi i Magdalena Cho, mučenici 19. stoljeće
- Sveti Senator od Albana, mučenik 4. stoljeće
- Sveti Stjepan iz Rossana, redovnik 11. stoljeće