SVETAC · PROROK
Sveti Elizej
- Spomendan
- 14. lipnja
- Razdoblje
- Stari zavjet
Život
Sveti Elizej, sin Šafatov, bio je prorok u Izraelskom Kraljevstvu od vremena kralja Jorama pa sve do kralja Joaša (1 Kr 19,16Pomaži Jehuu, sina Nimsijeva, za kralja izraelskoga i pomaži Elizeja, sina Šafatova, iz Abel Mehole, za proroka namjesto sebe.; 2 Kr 13,14Kad se Elizej razbolio od bolesti od koje mu valjade umrijeti, dođe mu izraelski kralj Joaš, rasplaka se nad njim i reče mu: “Oče moj, oče moj! Kola Izraelova i konjanici njegovi!”). Dok je orao s dvanaest jarmova volova, prorok Ilija bacio je na njega svoj plašt po Božjem nalogu s gore Horeba, pozvavši ga u proročku službu (1 Kr 19,19Ode on i na povratku naiđe na Elizeja, sina Šafatova, gdje ore: pred njim dvanaest jarmova, sam bijaše kod dvanaestoga. Ilija prođe kraj njega i baci na nj svoj plašt.). Elizej je smjesta zaklao jaram volova, skuhao meso na drvima pluga, ponudio oproštajnu gozbu roditeljima i narodu te pošao za Ilijom kao njegov vjerni poslužitelj (1 Kr 19,20-21On ostavi volove, potrča za Ilijom i reče: “Dopusti mi da zagrlim svoga oca i majku, pa ću poći za tobom.” Ilija mu odgovori: “Idi, vrati se, jer što sam ti učinio?”). Pratio je svoga učitelja od Gilgala do Betela, Jerihona i preko rijeke Jordana, čije su se vode razdijelile kada ih je Ilija udario svojim plaštem (2 Kr 2,1-8Evo što se dogodilo kad je Jahve uznio Iliju na nebo u vihoru: Ilija i Elizej pošli iz Gilgala.). Prije nego što je Ilija u ognjenim kolima i vihoru uznesen na nebo, Elizej je zatražio dvostruki dio njegova duha (2 Kr 2,9-12A kad prijeđoše, Ilija će Elizeju: “Traži što da ti još učinim prije nego što budem uznesen ispred tebe!” A Elizej odgovori: “Neka mi u dio padne obilje tvoga duha!”). Uzevši Ilijin plašt koji je pao s neba, ponovno je razdijelio vode Jordana i prešao na drugu obalu, čime su proročki sinovi prepoznali da Ilijin duh počiva na njemu (2 Kr 2,13-15I podiže Ilijin plašt, koji bijaše pao s njega, te se vrati i zaustavi se na obali Jordana.). Nastanio se na gori Karmelu, a zatim u Samariji (2 Kr 2,25Odatle ode on na goru Karmel, a odande se vrati u Samariju.; 2 Kr 6,32Elizej sjedio u svojoj kući i starješine sjedile s njim. Kralj je ispred sebe poslao glasnika, ali Elizej reče starješinama, prije nego što je glasnik stigao do njega: “Vidite li da je onaj krvnički sin naredio da mi skinu glavu? Pazite…). Tijekom svoga dugog djelovanja hrabro se suprotstavljao idolopoklonstvu, opominjao kraljeve i naviještao spasenje svim ljudima. Poslao je jednoga od proročkih sinova da pomaže Jehua za kralja kako bi se uklonila bezbožna Ahabova loza (2 Kr 9,1-6Prorok Elizej pozva jednoga od proročkih sinova i reče mu: “Opaši se, uzmi sa sobom ovu posudu s uljem pa idi u Ramot Gilead.). Prije svoje smrti posjetio ga je kralj Joaš, kojemu je prorekao tri pobjede nad Aramejcima (2 Kr 13,14-19Kad se Elizej razbolio od bolesti od koje mu valjade umrijeti, dođe mu izraelski kralj Joaš, rasplaka se nad njim i reče mu: “Oče moj, oče moj! Kola Izraelova i konjanici njegovi!”). Umro je u dubokoj starosti i pokopan u Samariji (2 Kr 13,20Elizej zatim umrije i pokopaše ga. A pljačkaške čete Moabaca napadale zemlju svake godine.).
Čuda
Gospodin je po svetom Elizeju izveo mnoga velika čudesa koja svjedoče o njegovu proročkom dostojanstvu. U Jerihonu je usipanjem soli u izvor čudesno ozdravio nezdravu i neplodnu vodu (2 Kr 2,19-22Ljudi iz grada rekoše Elizeju: “Lijepo je u gradu, kako to može vidjeti i naš gospodar, ali je voda loša i zemlja neplodna.”). Kada su savezničke vojske Izraela, Jude i Edoma u pustinji trpjele strašnu žeđ, na njegovu se riječ dolina bez vjetra i kiše napunila vodom te su izvojevali pobjedu nad Moapcima (2 Kr 3,9-24I tako krenu izraelski kralj s judejskim kraljem i s kraljem edomskim. Sedam su dana lutali, a nije bilo vode četama ni stoci koja je išla za njima.). Siromašnoj udovici jednoga proroka čudesno je umnožio malo ulja u posudi sve dok nije napunila sve posude u kući, čime je otplatila dugove i spasila sinove od ropstva (2 Kr 4,1-7Žena jednoga od proročkih sinova zamoli Elizeja ovako: “Tvoj sluga, moj muž, umro je; a znaš da se tvoj sluga bojao Jahve. Sada je došao vjerovnik da mi uzme oba sina i učini ih svojim robovima.”). Pobožnoj Šunamki izmolio je rođenje sina, a kada je dječak iznenada umro, Elizej ga je svojim molitvama i polaganjem tijela uskrisio od mrtvih (2 Kr 4,14-37On nastavi: “Dakle, što da učinimo za nju?” Gehazi odgovori: “Eto, nema sina, a muž joj je vremešan.”). Za vrijeme gladi u Gilgalu zatrovanu je čorbu od divljih tikvica učinio zdravom i jestivom usipanjem brašna (2 Kr 4,38-41Elizej se vrati u Gilgal, a bijaše glad u zemlji. I kad su proročki sinovi sjedili pred njim, reče svome momku: “Stavi veliki lonac na vatru i skuhaj jelo sinovima proročkim.”). Sa samo dvadeset ječmenih kruhova nasitio je stotinu ljudi i još je preostalo (2 Kr 4,42-44Neki čovjek došao iz Baal Šališe i donio čovjeku Božjem kruh od prvina, dvadeset ječmenih hljebova i kaše u torbi. A on zapovjedi: “Daj ljudima neka jedu!”). Kada je sirijski vojskovođa Naaman bolovao od gube, Elizej ga je poslao da se sedam puta opere u Jordanu, nakon čega se Naaman potpuno očistio i povjerovao u jedinoga pravoga Boga Izraelova (2 Kr 5,1-15Naaman, vojskovođa aramskoga kralja, bijaše ugledan čovjek i poštovan pred svojim gospodarom, jer je po njemu Jahve dao pobjedu Aramejcima. Ali taj vrsni ratnik bješe gubav.). Svome lakomom sluzi Gehiziju dosudio je Naamanovu gubu zbog pohlepe za darovima (2 Kr 5,20-27Gehazi, momak Elizeja, Božjega čovjeka, pomisli: “Moj je gospodar poštedio Naamana, toga Aramejca, i nije primio ništa od onoga što mu je ponudio. Tako mi živog Jahve, potrčat ću ja za njim i uzet ću štogod od njega.”). Učinio je da željezna sjekira ispliva na površinu vode kada je pala s drška u Jordan (2 Kr 6,1-7Proročki sinovi rekoše Elizeju: “Gle, tijesan nam je prostor u tebe.). Više je puta kralju otkrio tajne zasjede neprijatelja, a sirijsku vojsku koja ga je došla uhvatiti udario je sljepoćom i odveo je u Samariju, gdje im je poštedio život i pogostio ih (2 Kr 6,8-23Aramejski kralj bio u ratu s Izraelom. Posavjetovao se sa svojim časnicima i rekao: “Podignite šatore na tom mjestu.”). Čudesna Božja snaga djelovala je po njemu i nakon smrti: kada su jednoga mrtvaca u žurbi bacili u Elizejev grob, čim se mrtvac dotaknuo prorokovih kostiju, oživio je i ustao na svoje noge (2 Kr 13,20-21Elizej zatim umrije i pokopaše ga. A pljačkaške čete Moabaca napadale zemlju svake godine.).
Štovanje i zaštitništvo
Sveti Elizej slavi se 14. lipnja. Rimski martirologij navodi njegov spomen u Samariji u Palestini, gdje je bio njegov grob. Njegovo štovanje rašireno je u istočnoj i zapadnoj Crkvi, a osobiti spomen čuva se u karmelskom redu, koji ga časti kao svoga duhovnog vođu i oca uz proroka Iliju. U umjetnosti se prikazuje s plaštem, dvoglavim orlom na ramenu kao znakom dvostrukog Ilijina duha, ili s posudom ulja i kruhovima.
Isti dan, 14. lipnja, slave se i
- Sveti Eterije od Viennea, biskup 7. stoljeće
- Sveti Metod I. Carigradski, biskup 9. stoljeće
- Sveti Valerije i Rufin, mučenici 3. stoljeće
- Sveti Anastazije, prezbiter, Feliks, redovnik, i Digna, djevica, mučenici 9. stoljeće
- Sveti Fortunat od Napulja, biskup 4. stoljeće
- Sveti Prot, mučenik 4. stoljeće