SVETAC · KRALJ I PROROK
Sveti David
- Spomendan
- 29. prosinca
- Razdoblje
- Stari zavjet
Sveci iz Svetoga pismaKraljevi, kraljice i vladari
Među najštovanijima: Najštovaniji na hrvatskom području, Najštovaniji na engleskom području, Najštovaniji na njemačkom području, Najštovaniji na talijanskom području, Najštovaniji na španjolskom području, Najštovaniji na francuskom području, Najštovaniji na poljskom području, Najštovaniji na portugalskom području, Najštovaniji na slovenskom području
Život
Sveti David, drugi kralj Izraela, prorok i sastavljač psalama, rodio se u Betlehemu kao najmlađi od osam sinova Jišajevih iz plemena Judina. Dok je u mladosti čuvao očeva stada, Bog je poslao proroka Samuela da ga potajno pomaže svetim uljem za budućega vladara. Zbog svoje vještine sviranja na harfi i milozvučnih pjesama pozvan je na dvor kralja Šaula kako bi ublažavao kraljevu tjeskobu. Kada je filistejski div Golijat stao prkositi četama živoga Boga, mladi se David hrabro javio, te ga u ime Gospodina nad Vojskama pogodio kamenom iz praćke i odrubio mu glavu, donijevši sjajnu pobjedu svome narodu. Ta pobjeda donijela mu je slavu i prijateljstvo s kraljevim sinom Jonatanom, ali i Šaulovu bjesomučnu ljubomoru. Godinama je David morao bježati po pustinjama i gudurama Engadija i Zifa, okupljajući oko sebe prognanike u pećini Odolamu. Premda je dvaput imao priliku ubiti Šaula, velikodušno mu je poštedio život jer nije htio podići ruku na Božjega pomazanika. Nakon Šaulove i Jonatanove pogibije na gori Gilboi, David je ispjevao dirljivu tužbalicu te je u Hebronu pomazan za kralja nad Judom. Nakon sedam i pol godina priznalo ga je čitavo kraljevstvo te je David postao kralj nad svim Izraelom. Osvojio je jebusejsku utvrdu Jeruzalem, prozvao je Davidovim gradom i učinio prijestolnicom. S velikom pobožnošću i radošću prenio je kovčeg Saveza u Jeruzalem, plešući pred Gospodinom iz sve snage. Kada je naumio sagraditi hram, prorok Natan objavio mu je da će hram sagraditi njegov sin Salomon te mu je prenio vječno Božje obećanje: Davidov će prijesto stajati dovijeka jer će iz njegova roda poteći vječni Mesija i Spasitelj svijeta, Isus Krist. U jeku svoje zemaljske slave David je teško sagriješio preljubom s Bat-Šebom i ubojstvom njezina muža Urije. Kada ga je prorok Natan suočio s grijehom, David se iskreno i skrušeno pokajao pred Gospodinom, prihvativši pokoru i postavši vječnim uzorom iskrenoga pokajnika. Iz te skrušenosti potekli su njegovi najljepši pokornički psalmi. Posljednje godine života bile su mu ispunjene obiteljskim nevoljama i pobunom sina Abšaloma, no David je i u patnji ostao vjeran Bogu. Prije smrti dao je pomazati Salomona za kralja, opomenuvši ga da vjerno hodi Božjim putovima. Preminuo je u dobi od sedamdeset godina i pokopan je na gori Sionu.
Štovanje i zaštitništvo
Sveti David časti se 29. prosinca. Rimokatolička Crkva slavi ga kao kralja, proroka i uzor pokajnika po čijem je sjemenu došao Krist Spasitelj. U kršćanskoj umjetnosti redovito se prikazuje s harfom, kraljevskom krunom ili s praćkom i odrubljenom Golijatovom glavom. Zaštitnik je glazbenika, pjevača, pjesnika i skladatelja.
Isti dan, 29. prosinca, slave se i
- Blaženi Gerard Cagnoli, redovnik 14. stoljeće
- Blaženi Henrik Ivan Requena i Josip Peris Polo, prezbiteri i mučenici 20. stoljeće
- Sveta Benedikta Hyŏng Kyŏng-nyŏn i šest drugova, mučenici 19. stoljeće
- Sveti Marcel Akemitski, opat 5. stoljeće
- Sveti Martinijan od Milana, biskup 5. stoljeće
- Sveti Toma Becket, biskup i mučenik 12. stoljeće
- Blaženi Ivan Krstitelj Ferreres Boluda, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Blaženi Josip Aparicio Sanz, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Blaženi Vilim Howard, mučenik 17. stoljeće
- Sveti Evroult od Ouchea, opat 6. stoljeće
- Sveti Liboz od Vage, biskup i mučenik 3. stoljeće
- Sveti Trofim od Arlesa, biskup 3. stoljeće