Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › Stari zavjet › Životopisi › Sveti Ezekijel

Sveti Ezekijel
Klikni za povećanje
×
Sveti Ezekijel
Sveti Ezekijel. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · PROROK

Sveti Ezekijel

Spomendan
23. srpnja
Razdoblje
Stari zavjet

Život

Sveti Ezekijel, čije ime znači Bog jača ili Bog je jak, bio je sin svećenika Buzija i jedan od četvorice velikih starozavjetnih proroka (Ez 1,3riječ Jahvina dođe Ezekielu, sinu Buzijevu, svećeniku u zemlji kaldejskoj, na rijeci Kebaru. Spusti se na me ruka Jahvina.). Pripadao je jeruzalemskom svećeničkom staležu te je 598. godine prije Krista, prigodom prve babilonske deportacije pod kraljem Jojakinom, odveden kao sužanj u Babiloniju (2 Kr 24,12-16Tada je judejski kralj Jojakin izišao pred babilonskoga kralja: on, njegova majka, njegove sluge, njegove vojskovođe i dvorani, a babilonski kralj zarobi ga - osme godine svoga kraljevanja.). Nastanio se s drugim prognanicima uz obalu rijeke Kebar u mjestu Tel Abib, gdje je proveo ostatak svoga života (Ez 1,1Godine tridesete, četvrtoga mjeseca, petoga dana, kad bijah među izgnanicima na rijeci Kebaru, otvoriše se nebesa i ja ugledah božanska viđenja.; 3,15Tako stigoh u Tel Abib, k izgnanicima koji življahu na rijeci Kebaru - onamo gdje se bijahu nastanili - te ostadoh među njima sedam dana kao omamljen.).

U petoj godini progonstva, u svojoj tridesetoj godini života, Ezekijel je na obalama Kebara primio svoj proročki poziv kroz veličanstveno viđenje slave Gospodnje u ognjenom oblaku i kerubinima (Ez 1,4-28Pogledah, kad ono sa sjevera udario silan vihor, velik oblak, bukteći oganj obavijen sjajem; usred njega, usred ognja, nešto nalik na sjajnu kovinu.). Bog ga je postavio za stražara doma Izraelova, zaduživši ga da opominje grešnike i tješi pravednike (Ez 3,17“Sine čovječji, postavljam te za čuvara doma Izraelova. I ti ćeš riječi iz mojih usta slušati i opominjat ćeš ih u moje ime.). U prvom razdoblju svoga djelovanja, prije pada Jeruzalema, Ezekijel je kroz dramatične proročke čine i govore najavljivao skori i neizbježni slom Judeje: ležao je na boku, pekao kruh na oskudnom ognjištu i brijao kosu kako bi predočio opsadu i raspršenje naroda (Ez 4,1-5,12A ti, sine čovječji, uzmi opeku, postavi je preda se i nacrtaj na njoj grad Jeruzalem.). U duhu je prenesen u jeruzalemski Hram gdje je vidio odvratna idolopoklonstva koja su oskvrnula sveto mjesto, te je svjedočio kako se Slava Gospodnja polako i u tuzi povlači iz Hrama i napušta grad (Ez 8,1-11,23Godine šeste, šestoga mjeseca, petoga dana, dok sjeđah u svojoj kući, a preda mnom starješine judejske, spusti se na me ruka Jahvina.).

Nakon što je 586. godine prije Krista stigla vijest da je Jeruzalem pao i Hram spaljen, Ezekijelovo se poslanje preobrazilo u navještaj utjehe i nade (Ez 33,21Godine dvanaeste, desetoga mjeseca, petoga dana našeg izgnanstva, dođe k meni bjegunac iz Jeruzalema i reče: “Pade grad!”). Postao je pastir izgnanika, hrabreći klonule sunarodnjake da Bog nije zaboravio svoja obećanja. Objavio je da će Gospodin sam potražiti svoje raspršene ovce, oduzeti im kameno srce i uliti u njih novo, mesnato srce i novoga Duha (Ez 11,19I ja ću im dati novo srce i nov ću duh udahnuti u njih: iščupat ću iz njih njihovo kameno srce i stavit ću u njih srce od mesa,; 34,11-16Jer ovako govori Jahve Gospod: 'Evo me, sam ću potražiti ovce svoje i sam ću ih pasti!; 36,26Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas! Izvadit ću iz tijela vašega srce kameno i dat ću vam srce od mesa.). Vrhunac njegova proroštva bila je vizija polja punoga suhih kostiju: na prorokovu riječ u ime Božje kosti su se primaknule, obukle u meso i oživjele pod dahom Duha Božjega, što je bila slika uskrsnuća naroda iz groba sužanjstva i navještaj općega uskrsnuća tijela (Ez 37,1-14I spusti se na me ruka Jahvina i Jahve me u svojem duhu izvede i postavi usred doline pune kostiju.). Proroštvo završava opisom novoga, duhovnoga Hrama iz kojega teče rijeka žive vode koja sve ozdravlja, gdje će Gospodin trajno prebivati među svojima (Ez 40-48). Ezekijel je preminuo u Gospodinu u babilonskom sužanjstvu.

Štovanje i zaštitništvo

Crkva časti svetoga proroka Ezekijela 23. srpnja. Rimski martirologij slavi njegov spomen kao sina svećenika Buzija koji je u babilonskom izgnanstvu bio obdaren viđenjem slave Gospodnje, postavljen za stražara doma Izraelova, prekorio nevjeru puka, vidio razorenje Jeruzalema te usred sužanja hranio njihovu nadu i prorokovao o suhim kostima koje će ustati na život. Njegove su se proročke slike snažno odrazile u novozavjetnoj knjizi Otkrivenja svetoga Ivana apostola (Otk 18-21). U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se kao svećenik i prorok s knjigom ili svitkom, uz plamene kotače iz viđenja slave ili kako rukom pokazuje prema polju oživjelih kostiju. Zaštitnik je prognanika, izbjeglica i duhovnih vođa.

Isti dan, 23. srpnja, slave se i