Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › Stari zavjet › Spomen › Sveti Malahija

SVETAC · PROROK

Sveti Malahija

Spomendan
18. prosinca
Razdoblje
Stari zavjet

Život

Sveti Malahija posljednji je u nizu dvanaestorice malih proroka Staroga zavjeta, a njegovo ime na hebrejskome jeziku znači moj glasnik. Djelovao je u Judeji u razdoblju nakon povratka iz babilonskoga sužanjstva, u vrijeme kada je jeruzalemski Hram već bio podignut i bogoslužje uspostavljeno, ali je narod ponovno zapao u malodušnost i vjersku hladnoću. Svećenici su postali nemarni i nedostojni svoje službe, prinoseći na Gospodnjem žrtveniku slijepu, hromu i bolesnu stoku, pokazujući time prezir prema Božjoj svetosti. Među pukom su se širile nepravde, lažna zaklinjanja, uskraćivanje nadnice radnicima i tlačenje udovica i siročadi, a mnogi su olako otpuštali žene svoje mladosti i kršili sveti bračni savez. U takvim teškim okolnostima Malahija je odlučno prenio Božju riječ. Pozvao je svećenike na obraćenje i zaprijetio im oduzimanjem blagoslova ako ne dadu slavu Božjemu imenu. Prekorio je narod što uskraćuje propisane desetine i prinose, pozivajući ih da donesu čitavu desetinu u riznicu kako bi iskusili obilan nebeski blagoslov. Prorok je navijestio dolazak velikoga i strašnoga dana Gospodnjega koji će sažeći bezbožnike poput strnjike, dok će onima koji se boje Božjega imena granuti Sunce pravde s ozdravljenjem u svojim zrakama. Najavio je da će Gospodin poslati svoga glasnika koji će pripraviti put pred njim, proročki navješćujući Ivana Krstitelja, te da će iznenada u svoj Hram ući Gospodin kojega narod traži. Usred prijekora zemaljskim žrtvama Malahija je izrekao znamenito proroštvo o Novome savezu: od istoka sunca do njegova zalaza veliko je Božje ime među narodima i na svakome se mjestu prinosi čista žrtva njegovu imenu. U tim je riječima Crkva od apostolskih vremena prepoznala proročku najavu svete euharistijske žrtve koja se svakodnevno prikazuje po svemu svijetu.

Štovanje i zaštitništvo

Sveti Malahija prorok slavi se 18. prosinca. Rimski martirologij navodi njegov spomen kao proroka koji je nakon babilonskoga preseljenja navijestio veliki dan Gospodnji, njegov dolazak u Hram i čisti prinos koji se ima uvijek i svugdje prinositi njegovu imenu. U likovnoj umjetnosti redovito se prikazuje s proročkim svitkom na kojemu su ispisani redci o čistoj žrtvi ili uz anđela, kao vjesnik Božje pravednosti.

Isti dan, 18. prosinca, slave se i