SVETAC · PROROK
Sveti Jeremija
- Spomendan
- 1. svibnja
- Razdoblje
- Stari zavjet
Među najštovanijima: Najštovaniji na hrvatskom području, Najštovaniji na engleskom području, Najštovaniji na njemačkom području, Najštovaniji na španjolskom području, Najštovaniji na francuskom području, Najštovaniji na portugalskom području
Život
Sveti Jeremija rodio se oko 650. godine prije Krista u svećeničkom mjestu Anatotu, sjeveroistočno od Jeruzalema, u obitelji svećenika Hilkije (Jr 1,1Riječi Jeremije, sina Hilkijina, svećenika iz Anatota, u zemlji Benjaminovoj.). Još kao mladića, u trinaestoj godini vladavine pobožnoga kralja Jošije (627. prije Krista), Bog ga je pozvao u proročku službu obrativši mu se riječima: Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znah; prije nego što iz krila majčina izađe, ja te posvetih, za proroka svim narodima postavih te (Jr 1,5“Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh; prije nego što iz krila majčina izađe, ja te posvetih, za proroka svim narodima postavih te.”). Iako se Jeremija u strahu branio govoreći da je premlad i da ne zna govoriti, Gospodin je dotaknuo njegova usta, obećao mu svoju zaštitu i postavio ga da ruši i zatire, ali i da gradi i sadi (Jr 1,6-10A ja rekoh: “Ah, Gospode Jahve, gle, ja ne umijem govoriti: dijete sam.”).
Jeremijina proročka služba trajala je gotovo pola stoljeća, u najtragičnijem razdoblju povijesti Judeje pod vladavinom Jošije, Joahaza, Joakima, Jojakina i Sidkije. Prorok je bio pozvan da bude svjedok propasti naroda koji je odbacio Božji zakon (Jr 2,13“Jer dva zla narod moj učini: ostavi mene, Izvor vode žive, te iskopa sebi kladence, kladence ispucane što vode držati ne mogu.). Zbog spoznaje o neizbježnoj propasti Jeremija se odrekao braka, zasnivanja obitelji i zemaljskih radosti, postavši u vlastitom tijelu znak nadolazeće nesreće (Jr 16,1-4I dođe mi riječ Jahvina i reče:). Stajao je na vratima Hrama u Jeruzalemu prekoravajući narod koji se lažno uzdao u Hram Gospodnji dok je istodobno činio krađe, ubojstva i klanjao se idolima (Jr 7,1-15Ovo je riječ što dođe Jeremiji od Gospodina:). Hodao je ulicama s drvenim i željeznim jarmom oko vrata kako bi slikovito prikazao neminovno babilonsko ropstvo pod Nabukodonozorom (Jr 27,2Ovako mi reče Jahve: “Načini sebi užad i jaram i stavi ga sebi na vrat.; 28,10-14Tada prorok Hananija skide jaram s vrata proroka Jeremije i skrši ga.).
Zbog istine koju je naviještao, Jeremija je bio izvrgnut stalnom progonu, mržnji i prijeziru sunarodnjaka. Vlastiti sugrađani u Anatotu kovali su urotu da ga ubiju (Jr 11,21Zato Jahve nad Vojskama govori protiv ljudi u Anatotu koji mi rade o glavi i govore: “Ne prorokuj više u ime Jahvino, da ne pogineš od ruke naše!”). Kralj Joakim dao je nožem izrezati i u vatru baciti svitak njegovih proroštava koje je zapisao vjerni pisar Baruh (Jr 36,21-26Kralj posla Jehudija da donese svitak: on ga donese iz sobe pisara Elišame i pročita ga kralju i dostojanstvenicima koji stajahu oko njega.). Tijekom babilonske opsade Jeruzalema velikaši su ga optužili za izdaju, pretukli ga i bacili u duboku podzemnu jamu punu blata da ondje umre od gladi, odakle ga je spasio dvorjanin Ebed-Melek (Jr 38,1-13Šefatja, sin Matanov, i Gedalija, sin Pašhurov, i Jukal, sin Šelemjin, i Pašhur, sin Malkijin, čuše tada za riječi što ih Jeremija kaza svemu narodu:).
Nakon pada Jeruzalema i razorenja Hrama 586. godine prije Krista, Jeremija je s preživjelim ostatkom naroda silom odveden u Egipat, gdje je u progonstvu i trpljenju dovršio svoj zemaljski život (Jr 43,5-7Nego Johanan, sin Kareahov, i vojni zapovjednici povedoše sav ostatak Judin, one što se vratiše iz zemalja kamo bijahu izagnani, da se nastane u zemlji judejskoj:). Crkvena predaja i drevni spisi bilježe da su ga ogorčeni sunarodnjaci u Egiptu kamenovali do smrti jer ih nije prestajao opominjati zbog klanjanja stranim božanstvima. Usred svih patnji Jeremija je izrekao najslavnije proroštvo o Novom savezu: Evo dolaze dani kad ću s domom Izraelovim i s domom Judinim sklopiti Novi savez; upisat ću svoj zakon u njihovo srce i bit ću njihov Bog, a oni moj narod (Jr 31,31-33“Evo dolaze dani - riječ je Jahvina - kad ću s domom Izraelovim i s domom Judinim sklopiti Novi savez.). Zbog svojih neizmjernih patnji, suza i predanosti, Crkva u njemu gleda najjasniju sliku Krista patnika.
Štovanje i zaštitništvo
Liturgijski spomendan svetoga proroka Jeremije slavi se 1. svibnja. Rimski martirologij slavi ga kao proroka koji je u vrijeme kraljeva Joakima i Sidkije opominjao na razorenje Svetoga grada i odvođenje naroda, podnio mnoge progone te ga Crkva časti kao sliku Krista patnika, i koji je navijestio Novi i vječni savez što će se ispuniti u Isusu Kristu. U Drugoj knjizi o Makabejcima sveti Jeremija se prikazuje u viđenju kao sjedokosi, dostojanstveni Božji prorok koji se na nebesima žarko moli za svoj narod i sveti grad, pružajući Judi Makabejcu zlatni mač pobjede (2 Mak 15,12-16Evo što je vidio: bivši veliki svećenik Onija, čovjek dobar i čestit, skroman u ophođenju, blage ćudi, otmjen u govoru, od djetinjstva vičan svakoj kreposti, podigao ruke i molio za svu židovsku zajednicu.). U sakralnoj ikonografiji prikazuje se u tuzi nad ruševinama Jeruzalema, sa jarmom oko vrata ili sa svitkom Novoga saveza. Zaštitnik je pisaca, utamničenika i svih koji nepravedno trpe radi istine.
Isti dan, 1. svibnja, slave se i
- Blažena Mafalda Portugalska, djevica 13. stoljeće
- Blaženi Aldebrand od Fossombronea, biskup 13. stoljeće
- Blaženi Julijan Cesarello iz Bala, prezbiter 14. stoljeće
- Blaženi Klement Šeptyckyj, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Blaženi Vivald iz San Gimignana, pustinjak 14. stoljeće
- Sveti Amator od Auxerrea, biskup 5. stoljeće
- Sveti Andeol, mučenik 3. stoljeće
- Sveti Aregije (Aredije) od Gapa, biskup 7. stoljeće
- Sveti Asaf, opat i biskup 6. stoljeće
- Sveti Augustin Schoeffler, prezbiter i mučenik 19. stoljeće
- Sveti Briok, biskup i opat 6. stoljeće
- Sveti Josip Radnik, zaručnik Blažene Djevice Marije 1. stoljeće
- Sveti Markulf, opat 6. stoljeće
- Sveti Orijencije od Aucha, biskup 5. stoljeće
- Sveti Peregrin Laziosi, redovnik 14. stoljeće
- Sveti Rikard Pampuri, redovnik 20. stoljeće
- Sveti Sigismund Burgundski, kralj i mučenik 6. stoljeće
- Sveti Teodard od Narbonnea, biskup 9. stoljeće
- Sveti Torkvat od Accija i šest drugova, biskupi 1. stoljeće
- Blažena Petronila, opatica 14. stoljeće
- Sveti Ivan Ljudevit Bonnard, prezbiter i mučenik 19. stoljeće