Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › Stari zavjet › Životopisi › Sveti Jeremija

Sveti Jeremija
Klikni za povećanje
×
Sveti Jeremija
Sveti Jeremija. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · PROROK

Sveti Jeremija

Spomendan
1. svibnja
Razdoblje
Stari zavjet

Život

Sveti Jeremija rodio se oko 650. godine prije Krista u svećeničkom mjestu Anatotu, sjeveroistočno od Jeruzalema, u obitelji svećenika Hilkije (Jr 1,1Riječi Jeremije, sina Hilkijina, svećenika iz Anatota, u zemlji Benjaminovoj.). Još kao mladića, u trinaestoj godini vladavine pobožnoga kralja Jošije (627. prije Krista), Bog ga je pozvao u proročku službu obrativši mu se riječima: Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znah; prije nego što iz krila majčina izađe, ja te posvetih, za proroka svim narodima postavih te (Jr 1,5“Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh; prije nego što iz krila majčina izađe, ja te posvetih, za proroka svim narodima postavih te.”). Iako se Jeremija u strahu branio govoreći da je premlad i da ne zna govoriti, Gospodin je dotaknuo njegova usta, obećao mu svoju zaštitu i postavio ga da ruši i zatire, ali i da gradi i sadi (Jr 1,6-10A ja rekoh: “Ah, Gospode Jahve, gle, ja ne umijem govoriti: dijete sam.”).

Jeremijina proročka služba trajala je gotovo pola stoljeća, u najtragičnijem razdoblju povijesti Judeje pod vladavinom Jošije, Joahaza, Joakima, Jojakina i Sidkije. Prorok je bio pozvan da bude svjedok propasti naroda koji je odbacio Božji zakon (Jr 2,13“Jer dva zla narod moj učini: ostavi mene, Izvor vode žive, te iskopa sebi kladence, kladence ispucane što vode držati ne mogu.). Zbog spoznaje o neizbježnoj propasti Jeremija se odrekao braka, zasnivanja obitelji i zemaljskih radosti, postavši u vlastitom tijelu znak nadolazeće nesreće (Jr 16,1-4I dođe mi riječ Jahvina i reče:). Stajao je na vratima Hrama u Jeruzalemu prekoravajući narod koji se lažno uzdao u Hram Gospodnji dok je istodobno činio krađe, ubojstva i klanjao se idolima (Jr 7,1-15Ovo je riječ što dođe Jeremiji od Gospodina:). Hodao je ulicama s drvenim i željeznim jarmom oko vrata kako bi slikovito prikazao neminovno babilonsko ropstvo pod Nabukodonozorom (Jr 27,2Ovako mi reče Jahve: “Načini sebi užad i jaram i stavi ga sebi na vrat.; 28,10-14Tada prorok Hananija skide jaram s vrata proroka Jeremije i skrši ga.).

Zbog istine koju je naviještao, Jeremija je bio izvrgnut stalnom progonu, mržnji i prijeziru sunarodnjaka. Vlastiti sugrađani u Anatotu kovali su urotu da ga ubiju (Jr 11,21Zato Jahve nad Vojskama govori protiv ljudi u Anatotu koji mi rade o glavi i govore: “Ne prorokuj više u ime Jahvino, da ne pogineš od ruke naše!”). Kralj Joakim dao je nožem izrezati i u vatru baciti svitak njegovih proroštava koje je zapisao vjerni pisar Baruh (Jr 36,21-26Kralj posla Jehudija da donese svitak: on ga donese iz sobe pisara Elišame i pročita ga kralju i dostojanstvenicima koji stajahu oko njega.). Tijekom babilonske opsade Jeruzalema velikaši su ga optužili za izdaju, pretukli ga i bacili u duboku podzemnu jamu punu blata da ondje umre od gladi, odakle ga je spasio dvorjanin Ebed-Melek (Jr 38,1-13Šefatja, sin Matanov, i Gedalija, sin Pašhurov, i Jukal, sin Šelemjin, i Pašhur, sin Malkijin, čuše tada za riječi što ih Jeremija kaza svemu narodu:).

Nakon pada Jeruzalema i razorenja Hrama 586. godine prije Krista, Jeremija je s preživjelim ostatkom naroda silom odveden u Egipat, gdje je u progonstvu i trpljenju dovršio svoj zemaljski život (Jr 43,5-7Nego Johanan, sin Kareahov, i vojni zapovjednici povedoše sav ostatak Judin, one što se vratiše iz zemalja kamo bijahu izagnani, da se nastane u zemlji judejskoj:). Crkvena predaja i drevni spisi bilježe da su ga ogorčeni sunarodnjaci u Egiptu kamenovali do smrti jer ih nije prestajao opominjati zbog klanjanja stranim božanstvima. Usred svih patnji Jeremija je izrekao najslavnije proroštvo o Novom savezu: Evo dolaze dani kad ću s domom Izraelovim i s domom Judinim sklopiti Novi savez; upisat ću svoj zakon u njihovo srce i bit ću njihov Bog, a oni moj narod (Jr 31,31-33“Evo dolaze dani - riječ je Jahvina - kad ću s domom Izraelovim i s domom Judinim sklopiti Novi savez.). Zbog svojih neizmjernih patnji, suza i predanosti, Crkva u njemu gleda najjasniju sliku Krista patnika.

Štovanje i zaštitništvo

Liturgijski spomendan svetoga proroka Jeremije slavi se 1. svibnja. Rimski martirologij slavi ga kao proroka koji je u vrijeme kraljeva Joakima i Sidkije opominjao na razorenje Svetoga grada i odvođenje naroda, podnio mnoge progone te ga Crkva časti kao sliku Krista patnika, i koji je navijestio Novi i vječni savez što će se ispuniti u Isusu Kristu. U Drugoj knjizi o Makabejcima sveti Jeremija se prikazuje u viđenju kao sjedokosi, dostojanstveni Božji prorok koji se na nebesima žarko moli za svoj narod i sveti grad, pružajući Judi Makabejcu zlatni mač pobjede (2 Mak 15,12-16Evo što je vidio: bivši veliki svećenik Onija, čovjek dobar i čestit, skroman u ophođenju, blage ćudi, otmjen u govoru, od djetinjstva vičan svakoj kreposti, podigao ruke i molio za svu židovsku zajednicu.). U sakralnoj ikonografiji prikazuje se u tuzi nad ruševinama Jeruzalema, sa jarmom oko vrata ili sa svitkom Novoga saveza. Zaštitnik je pisaca, utamničenika i svih koji nepravedno trpe radi istine.

Isti dan, 1. svibnja, slave se i