BLAŽENIK · PUSTINJAK
Blaženi Vivald iz San Gimignana
- Spomendan
- 1. svibnja
- Razdoblje
- 14. stoljeće
- Smrt
- 1320.
Život
Blaženi Vivald iz San Gimignana, rođen u plemićkoj obitelji Stricchi oko 1260. godine u San Gimignanu u Toskani, proveo je ranu mladost u krugu obitelji na seoskom imanju u Fognanu. Ondje je u tišini šuma i polja razvio ljubav prema osami, sabranosti i molitvi. Nakon prerane smrti voljene majke, utjehu i duhovno vodstvo pronašao je u svetom svećeniku Bartolu iz San Gimignana, koji mu je postao trajni duhovni učitelj i životni uzor. Vivald je stupio u Treći samostanski red svetoga Franje, odlučivši svoj život posvetiti Bogu i najpotrebitijima.
Kada je Bartolo obolio od teške i neizlječive gube, morao je napustiti svoju župu i povući se u leprozorij u Celloleu pokraj San Gimignana. Vivald je tada pokazao herojsku kršćansku vjernost: nije napustio svoga učitelja, nego je pošao s njim u kuću patnje. Punih dvadeset godina Vivald je nesebično dvorio Bartola i ostale gubavce, previjajući njihove gnojne rane, perući im noge, hraneći ih i tješeći Božjom riječju. U tim je patnicima gledao samoga izranjenoga Krista, služeći im u duhu evanđeoske poniznosti i samoprijegora.
Nakon što je Bartolo sveto preminuo 1300. godine, Vivald je osjetio poziv na potpunu pustinjačku osamu. Povukao se u gustu i negostoljubivu šumu Camporena nedaleko od Montaionea. Ondje je za svoje obitavalište odabrao šuplje deblo velikoga kestena. Prostor je bio toliko tijesan da je u njemu mogao samo klečati u molitvi. U tom skromnom deblu Vivald je proveo puna dva desetljeća u najstrožoj pokori, trajnom postu o vodi i šumskom bilju te neprestanom razmatranju nebeskih stvarnosti. Nakon iznimno oštre zime, predao je svoju čistu dušu Bogu u šupljini kestena 1. svibnja 1320. godine.
Čuda
Vivaldov život bio je obilježen čudesnim očitovanjima Božje blizine. Dok je još bio s Bartolom, jednoga kišnog dana primili su promrzloga starca, posjeli ga uz ognjište, s poštovanjem mu oprali noge i pripremili ležaj; usred noći tajanstveni glas objavio im je da su ugostili samoga Krista, a kada su pohitali k postelji, našli su je praznu i obasjanu nebeskim mirom.
U trenutku Vivaldove smrti u šumi Camporena, zvona župne crkve svetoga Regola u Montaioneu sama su od sebe počela radosno i svečano zvoniti. Začuvši čudesnu zvonjavu usred dana, mještani su pošli za zvukom u šumu i pronašli Vivaldovo beživotno tijelo kako sklopljenih ruku počiva u deblu kestena.
Štovanje i zaštitništvo
Nakon njegove smrti mnoštvo vjernika hrlilo je u šumu Camporena, pa su pobožni hodočasnici razdijelili čitavo kestenovo stablo kao relikvije. Na tom je mjestu ubrzo podignuta kapela i samostan, koji se razvio u poznato svetište San Vivaldo u Montaioneu. Kult blaženoga Vivalda svečano je potvrdio papa Pio X. 13. veljače 1908. godine. Spomendan mu se u Katoličkoj Crkvi slavi 1. svibnja, a u franjevačkom redu 2. svibnja. Njegovo tijelo počiva u crkvi samostana San Vivaldo. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u pokorničkom habitu trećoredca kako kleči u molitvi unutar šupljega kestenova stabla, s raspelom i krunicom u ruci.
Isti dan, 1. svibnja, slave se i
- Blažena Mafalda Portugalska, djevica 13. stoljeće
- Blaženi Aldebrand od Fossombronea, biskup 13. stoljeće
- Blaženi Julijan Cesarello iz Bala, prezbiter 14. stoljeće
- Blaženi Klement Šeptyckyj, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Sveti Amator od Auxerrea, biskup 5. stoljeće
- Sveti Andeol, mučenik 3. stoljeće
- Sveti Aregije (Aredije) od Gapa, biskup 7. stoljeće
- Sveti Asaf, opat i biskup 6. stoljeće
- Sveti Augustin Schoeffler, prezbiter i mučenik 19. stoljeće
- Sveti Briok, biskup i opat 6. stoljeće
- Sveti Jeremija, prorok Stari zavjet
- Sveti Josip Radnik, zaručnik Blažene Djevice Marije 1. stoljeće
- Sveti Markulf, opat 6. stoljeće
- Sveti Orijencije od Aucha, biskup 5. stoljeće
- Sveti Peregrin Laziosi, redovnik 14. stoljeće
- Sveti Rikard Pampuri, redovnik 20. stoljeće
- Sveti Sigismund Burgundski, kralj i mučenik 6. stoljeće
- Sveti Teodard od Narbonnea, biskup 9. stoljeće
- Sveti Torkvat od Accija i šest drugova, biskupi 1. stoljeće
- Blažena Petronila, opatica 14. stoljeće
- Sveti Ivan Ljudevit Bonnard, prezbiter i mučenik 19. stoljeće