Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 14. stoljeće › Životopisi › Blažena Panacea de' Muzzi

Blažena Panacea de' Muzzi
Klikni za povećanje
×
Blažena Panacea de' Muzzi
Blažena Panacea de' Muzzi. Izvor slike: Wikimedia Commons

BLAŽENICA · DJEVICA I MUČENICA

Blažena Panacea de' Muzzi

Spomendan
27. ožujka
Razdoblje
14. stoljeće
Smrt
1383.

Život

Blažena Panacea de' Muzzi rođena je 1368. godine u selu Quarona u pokrajini Pijemont, od oca Lorenza Muzija i majke Marije rođene Gambino. Nakon rane i iznenadne majčine smrti otac se ponovno oženio udovicom Margheritom Gabotto iz mjesta Locarno Sesia, koja je u brak dovela svoju kćer. Otac se ponovno oženio u želji da malenoj Panacei osigura majčinsku skrb, no ulazak nove žene u dom donio je djevojčici teške patnje. Maćeha i njezina kći pokazivale su otvoreno neprijateljstvo prema Panaceinoj pobožnosti, njezinoj ljubavi prema siromasima i brizi za bolesnike. Djevojčicu su neprestano nadzirale, ponižavale, nametale joj najteže i najgrublje poslove te je podvrgavale svakodnevnim pogrdama i batinama. Panacea je sve te uvrjede i zlostavljanja podnosila u dubokoj šutnji, krotkosti i evanđeoskoj strpljivosti, ne prestajući moliti za svoje zlostavljačice.

U proljeće 1383. godine petnaestogodišnja Panacea bila je poslana na pašu na brdo Tucri da čuva stado ovaca. Kada se u sumrak nije vratila kući, maćeha je planula gnjevom i pošla je tražiti. Zatekla ju je na brdu u molitvi, u staroj crkvici svetoga Ivana. U nastupu bjesomučne jarosti Margherita ju je obasula prijekorima, a potom je zgrabila preslicu ili obližnji drveni štap te divljački i opetovano udarala nedužnu djevojčicu sve dok je nije usmrtila na mjestu. Shvativši strahotu zločina koji je počinila, ubojica se u bezdanu očaja bacila u obližnji ponor i njezino tijelo nikada nije pronađeno.

Čuvši čudesnu i neutješnu zvonjavu crkvenih zvona, stanovnici Quarone s ocem i župnikom pohitali su na brdo i pronašli mučeničko tijelo nedužne djevojke. Panacea je pokopana 1. svibnja 1383. godine na groblju u Ghemmeu, pokraj svoje majke.

Čuda

Gospodin je smrt svoje nedužne službenice smjesta proslavio očitovanjem svoje slave. U trenutku njezina mučeništva zvona na crkvi u Quaroni sama su od sebe počela snažno i dugotrajno zvoniti, obznanjujući cijeloj dolini da je nedužna duša prešla k Bogu. Kada su seljani i župnik don Rocco pronašli Panaceino tijelo, nisu ga nikako mogli podići sa zemlje. Pozvali su biskupa Novare Oldrada Mainerija, koji je došao sa svećenstvom, posvjedočio čudu te u ime Božje zapovjedio tijelu da se dopusti podići.

Tada su tijelo položili na kola, ali volovi upregnuti u njih nisu se mogli pomaknuti s mjesta. Kada su umjesto njih upregli dvije mlade junice koje nikada nisu nosile jaram, one su bez ikakva ljudskog vođenja mirno krenule put doline, praćene biskupom, klerom i mnoštvom naroda. Kada su kola stigla u Ghemme, i ondje su crkvena zvona sama od sebe radosno zazvonila, a junice su se zaustavile točno uz grob Panaceine majke. Na njezinu su se grobu ubrzo počela događati brojna čudesna ozdravljenja bolesnika i nevoljnika.

Štovanje i zaštitništvo

Štovanje blažene Panacee brzo se proširilo cijelim krajem Valsesije i Pijemonta. Već početkom petnaestoga stoljeća u Quaroni su podignute dvije kapele njoj u čast: jedna na samome mjestu njezina mučeništva na brdu (Beata al Monte), a druga u ravnici gdje su se zaustavile junice (Beata al Piano).

Papa Pio IX. službeno je potvrdio njezino štovanje 1867. godine, proglasivši je blaženom kao mučenicu krotkosti i kršćanske pobožnosti. Njezino tijelo počiva u staklenoj urni u kripti crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Ghemmeu, kamo i danas hodočaste mnogi vjernici. U Rimskom martirologiju njezin se spomendan slavi 27. ožujka, dok se u biskupiji Novara i dolini Sesia svečano slavi prvoga petka u svibnju ili 5. svibnja. Blažena Panacea zaštitnica je doline Valsesije, pastirica, zlostavljane djece, bolesnika i siromaha.

Isti dan, 27. ožujka, slave se i