Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 14. stoljeće › Životopisi › Blažena Ivana iz Signe

Blažena Ivana iz Signe
Klikni za povećanje
×
Blažena Ivana iz Signe
Blažena Ivana iz Signe. Izvor slike: Wikimedia Commons

BLAŽENICA · DJEVICA I PUSTINJAKINJA

Blažena Ivana iz Signe

Spomendan
9. studenoga
Razdoblje
14. stoljeće
Smrt
1307.

Život

Blažena Ivana iz Signe rodila se oko 1266. godine u dvorcu uz rijeku Arno u mjestu Signa pokraj Firence, u siromašnoj i pobožnoj težačkoj obitelji. Njezino ime na hebrejskom jeziku znači »Božja milost«, što je uistinu i bila za svoj rodni kraj. Od najranijega djetinjstva odrastala je kao krotka pastirica, čuvajući stada po toskanskim brežuljcima. Već u tim godinama njezino je srce bilo trajno uzdignuto k Bogu u tihoj molitvi, a prema siromasima i vršnjacima pokazivala je nesebičnu ljubav i dobrotu.

Kada je navršila dvanaest godina, potaknuta Duhom Svetim i čeznući za potpunim predanjem Kristu Zaručniku u trajnoj čistoći, donijela je odluku da napusti svijet. Ušla je u malo pustinjačko obitavalište u dolini Signe, na mjestu zvanom La Costa. Ondje je dala zazidati vrata svoje male ćelije, ostavivši samo maleni otvor za primanje najnužnije hrane i sudjelovanje u svetim otajstvima. U toj tijesnoj ćeliji provela je gotovo četrdeset godina kao rekluza, prikazujući svoj život na žrtvu Bogu u neprestanom klanjanju, strogom postu i molitvi za spasenje duša i mir u domovini.

Njezina skrovita ćelija ubrzo je postala vrelo duhovne utjehe za cijeli kraj. Ljudi su dolazili do njezina prozorčića tražeći savjet, zagovor i olakšanje svojih nevolja. Ivana je sve tješila evanđeoskom blagošću, pozivajući grešnike na iskreno obraćenje i pouzdanje u Božje milosrđe. Blažena je djevica preminula u svojoj ćeliji 9. studenoga 1307. godine, u dobi od oko četrdeset i jedne godine, u miru sa svojim Gospodinom.

Čuda

Životopis blažene Ivane bilježi brojna čudesa za života i nakon preminuća. Još kao dvanaestogodišnja pastirica, kada je na paši izbila strašna oluja s tučom koja je prijetila pastirima i stoci, zabola je svoj štap u zemlju i pomolila se Bogu; štap je smjesta izrastao u golemi hrast pod kojim su svi našli sigurno sklonište, a oko njih nijedna kap nije pala. Kada je most na rijeci Arnu bio uništen u velikoj poplavi, mlada je Ivana raširila svoj skromni plašt na vodenu bujicu i prešla preko rijeke posve suhih nogu. Svojom je molitvom izliječila dijete od padavice, a kada joj je susjeda donijela komad kruha odvajajući od svojih usta, u njezinoj se peći kruh čudesno ponovno našao cjelovit. U trenutku njezine smrti zvona na svim okolnim crkvama u Signi počela su sama od sebe svečano zvoniti, a narod koji je dotrčao u ćeliju zatekao ju je kako kleči na slami s blaženim pogledom uprtim u nebo, izgledajući kao da mirno spava. Godine 1348. grad Signa bio je čudesno pošteđen od kuge po njezinu nebeskom zagovoru.

Štovanje i zaštitništvo

Tijelo blažene Ivane počiva u župnoj crkvi svetog Ivana Krstitelja u Signi. Papa Pio VI. potvrdio je njezino štovanje kao blaženice 21. rujna 1798. godine u Firenci. Njezin spomendan u Rimskom martirologiju slavi se 9. studenoga, na dan njezina prijelaza u nebo, dok se u Signi svake godine na Uskrsni ponedjeljak održava velika povijesna svečanost i procesija s njezinim relikvijama. Prikazuje se kao mlada pastirica ili rekluza s velom, sa štapom iz kojega raste grana hrasta ili s plaštem rasprostrtim nad vodama rijeke. Zaštitnica je pastira, bolesne djece i zagovornica protiv nevremena i zaraznih bolesti.

Isti dan, 9. studenoga, slave se i