BLAŽENIK · POKORNIK
Blaženi Ljudevit Morbioli
- Spomendan
- 9. studenoga
- Razdoblje
- 15. stoljeće
Život
Blaženi Ljudevit Morbioli rođen je 1433. godine u Bologni, u obitelji oca Francesca Antonija i majke Antonije, kao jedno od šestero djece. Obitelj je pripadala građanskomu staležu, no mladi je Ljudevit mladost proveo u lakoumnosti, traženju ispraznih užitaka, piću i raspuštenu životu. Čak ni sklapanje kršćanskoga braka s Lucijom di Giovanni Tura nije obuzdalo njegovu nestalnu narav. Godine 1462. preselio se sa suprugom u Mletke, gdje je nastavio provoditi neobuzdan život sve dok ga nije shrvala teška i pogibeljna bolest.
U Mlecima je u teškome stanju primljen u bolnicu regularnih kanonika svetoga Spasitelja. Suočen s vlastitom prolaznošću i blizinom smrti, doživio je dubok unutarnji potres i duhovno obraćenje, spoznavši težinu svojih grijeha. Odlučio je potpuno raskinuti s prijašnjim načinom života i sve preostale snage prikazati Bogu kroz radikalnu pokoru i mrtvljenje. Oko 1470. godine vratio se u rodnu Bolognu. U dogovoru sa suprugom Lucijom, koja se također posvetila redovničkomu životu u samostanu, Ljudevit se odvojio od bračnoga života kako bi prigrlio put potpunoga siromaštva.
Odjenuo je jednostavno bijelo pokorničko platno na čijim je prsima nosio znak svetoga križa, a u rukama je uvijek držao raspelo. Prolazeći gradovima Emilije, jašući na magarcu ili hodeći pješice kroz Modenu i Ferraru, Ljudevit je snažnim riječima i vlastitim primjerom pozivao ljude na obraćenje, pokoru i postojanu molitvu. Spavao je na goloj zemlji i kamenim pločnicima poput najbjednijih beskućnika, pustio dugu kosu i bradu, a preživljavao je izrađujući i rezbareći pobožne sličice. Osobito se posvetio praćenju osuđenika na stratište, tješeći ih Kristovim milosrđem i moleći s njima do zadnjega daha. Posljednje mjesece života proveo je u podrumskoj prostoriji franjevačkoga samostana Manje braće opservanata, koju je pretvorio u tijesnu samostansku ćeliju. Kada ga je shrvala smrtna bolest, odbio je bilo kakve tjelesne udobnosti te je, ležeći na goloj zemlji u svojoj ćeliji, blago predao dušu Bogu 9. studenoga 1485. godine.
Štovanje i zaštitništvo
Ljudevitovo tijelo pokopano je s velikim poštovanjem u katedrali svetoga Petra u Bologni. Između godine njegove smrti i 1489. godine blaženi Battista Spagnoli Mantovan sastavio je pjesnički spjev o njegovu svetačkom životu, koji je sačuvao najraniji spomen na njegovu pokoru. Iako su njegove relikvije privremeno bile zametnute prilikom obnove katedrale, ponovno su pronađene u šesnaestome stoljeću, što je donijelo procvat njegova štovanja.
Nakon ispitivanja njegova dugotrajnoga štovanja, papa Grgur XVI. službeno ga je proglasio blaženim 24. listopada 1842. (odnosno 1843.) godine potvrdom njegova pradavnoga kulta. U Rimskom martirologiju njegov se spomendan slavi 9. studenoga. U kršćanskoj umjetnosti blaženi se Ljudevit Morbioli prikazuje u bijelome pokorničkom odijelu s crvenim ili crnim križem na prsima, s raspelom ili križem u rukama, često na magarcu ili okružen osuđenicima na smrt kojima pruža utjehu, kao trajni uzor iskrenoga obraćenja, radikalne pokore i suosjećanja s najodbačenijima.
Isti dan, 9. studenoga, slave se i
- Blažena Elizabeta od Presvetoga Trojstva Catez, djevica 20. stoljeće
- Blažena Ivana iz Signe, djevica i pustinjakinja 14. stoljeće
- Blaženi Gabriel Ferretti, prezbiter 15. stoljeće
- Blaženi Gracija Kotorski, redovnik 16. stoljeće
- Blaženi Henrik Hlebowicz, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Sveti Agripin od Napulja, biskup 3. stoljeće
- Sveti Juraj od Lodèvea, biskup 9. stoljeće
- Sveti Ursin od Bourgesa, biskup 3. stoljeće
- Sveti Viton od Verduna, biskup 6. stoljeće
- Blaženi Alojzije Beltrame Quattrocchi, otac obitelji 20. stoljeće
- Blaženi Juraj Napper, prezbiter i mučenik 17. stoljeće
- Svete Eustolija i Sopatra, djevice i redovnice 6. stoljeće