Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 15. stoljeće › Životopisi › Sveti Petar de Arbués

Sveti Petar de Arbués
Klikni za povećanje
×
Sveti Petar de Arbués
Sveti Petar de Arbués. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · PREZBITER I MUČENIK

Sveti Petar de Arbués

Spomendan
17. rujna
Razdoblje
15. stoljeće
Smrt
1485.

Život

Sveti Petar de Arbués (poznat i kao meštar Épila) rođen je 1441. ili 1442. godine u mjestu Épila pokraj Zaragoze u Aragoniji, u plemićkoj obitelji oca Antonija de Arbuésa i majke Sancije Ruiz. Stekavši temeljitu humanističku izobrazbu u domovini, poslan je sa stipendijom na glasovito sveučilište u Bolognu, u Španjolski kolegij svetoga Klementa. Ondje se istaknuo kao uzor učenosti, pobožnosti i kreposna vladanja, postigavši 1473. godine doktorat iz teologije i kanonskoga prava te predajući filozofiju morala.

Nakon povratka u Španjolsku stupio je među regularne kanonike svetoga Augustina pri stolnoj crkvi La Seo u Zaragozi, gdje je 1474. godine položio svečane redovničke zavjete. Bio je cijenjen kao uzoran svećenik, čovjek stroge askeze, molitve i brige za siromahe. U to su vrijeme katolički kraljevi Ferdinand Aragonski i Izabela Kastiljska, uz odobrenje pape Siksta IV., utemeljili inkvizicijski sud radi očuvanja vjerskoga jedinstva i suzbijanja krivovjerja, osobito među onima koji su nakon primljenoga krštenja potajno nastavili vršiti stare židovske ili muslimanske obrede. Vrhovni inkvizitor Tomás de Torquemada imenovao je 4. svibnja 1484. godine oca Petra de Arbuésa pokrajinskim inkvizitorom za kraljevstvo Aragoniju.

Petar je svoju službu vršio s velikom savjesnošću i pravednošću, nastojeći obraniti cjelovitost katoličke vjere. Iako je sud nailazio na snažan otpor pojedinih utjecajnih i bogatih krugova koji su u novim zakonima vidjeli ugrozu svojih starih povlastica, Petar se posvetio suzbijanju zabluda i pomirenju. Ipak, zbog prijetnji smrću koje su mu neprestano upućivane, subraća su ga nagovorila da ispod redovničkoga habita nosi zaštitnu željeznu košulju.

U noći 14. rujna 1485. godine, dok je na koljenima molio pred oltarom Majke Božje u katedrali La Seo moleći noćni časoslov sa svojom braćom kanonicima, iz zasjede ga je napala skupina unajmljenih ubojica. Zadali su mu više teških uboda mačevima u vrat i tijelo. Sveti je kanonik pao na pod crkve oblivenu krvlju, opraštajući svojim ubojicama. Nakon dva dana teške patnje, okrijepljen svetim sakramentima, predao je svoju dušu Bogu u Zaragozi, 17. rujna 1485. godine.

Čuda

Gospodin je mučeničku smrt svetoga Petra smjesta potvrdio nebeskim znakovima. Prema svjedočanstvu suvremenika, na mjestu u katedrali gdje je prolivena njegova krv zabilježena su čudesna znamenja, a zvona u obližnjim mjestima počela su sama od sebe zvoniti. Nakon njegova pokopa na njegovu su se grobu u katedrali u Zaragozi događala brojna čudesna ozdravljenja bolesnih i uzetih koji su se s vjerom utjecali njegovu zagovoru.

Štovanje i zaštitništvo

Tijelo svetoga Petra de Arbuésa počiva u posebnoj kapeli njemu posvećenoj u katedrali La Seo u Zaragozi. Narod ga je odmah nakon smrti slavio kao mučenika koji je položio život na pragu oltara u obrani kršćanske vjere. Papa Aleksandar VII. proglasio ga je blaženim 20. travnja 1664. godine, a papa Pio IX. svečano ga je kanonizirao 29. lipnja 1867. godine bulom Maiorem caritatem.

Njegov liturgijski spomendan u Rimskom martirologiju slavi se na dan njegova rođenja za nebo, 17. rujna. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u bijelome kanoničkom ruhu s palmom mučeništva u ruci, često u klečećem stavu pred oltarom dok ga mučitelji napadaju s leđa, s mačem ili ranom na vratu, kao uzor nepokolebljive vjernosti Crkvi i mučenik oltarskoga prostora.

Isti dan, 17. rujna, slave se i