Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 15. stoljeće › Životopisi › Sveta Ivana Orleanska

Sveta Ivana Orleanska
Klikni za povećanje
×
Sveta Ivana Orleanska
Sveta Ivana Orleanska. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETICA · DJEVICA

Sveta Ivana Orleanska

Spomendan
30. svibnja
Razdoblje
15. stoljeće
Smrt
1431.

Život

Sveta Ivana Orleanska, nazvana Djevica Orleanska (la Pucelle), rodila se na blagdan Bogojavljenja, 6. siječnja 1412. godine, u selu Domrémyju u pokrajini Loreni, u skromnoj i čestitoj težačkoj obitelji Jacquesa d'Arca i Isabelle Romée. Odgojena u kršćanskoj vjeri i radinosti, bila je poslušna roditeljima, marljivo prela vunu i šivala te se odlikovala dubokom pobožnošću i nježnom ljubavlju prema siromasima i bolesnicima. Često je provodila sate u seoskoj crkvi u tihoj molitvi pred svetohraništem.

U ljeto 1425. godine, kada joj je bilo trinaest i pol godina, Ivana je u očevu vrtu u podne začula nebeski glas praćen jarkom svjetlošću. Bio je to početak niza viđenja svetoga Mihaela arkanđela, svete Margarete i svete Katarine Aleksandrijske, koji su joj objavili da ju je Bog izabrao za spas Francuske, koja je u Stogodišnjem ratu bila pritisnuta engleskim osvajanjima i izdajom domaćih velikaša. Premda se plašila govoreći da je samo siromašna djevojka koja ne zna jahati ni boriti se, glasovi su joj neumorno ponavljali da je to Božja zapovijed. U siječnju 1429. godine napustila je rodni dom i pošla u Vaucouleurs k vojnom zapovjedniku Robertu de Baudricourtu. Nakon što je točno prorekla teški poraz francuske vojske kod Rouvraya, zapovjednik joj je povjerio malu oružanu pratnju s kojom se, odjevena u mušku vojničku odjeću radi očuvanja čistoće i lakšega jahanja, uputila u Chinon pred prijestolonasljednika Karla VII.

Stigavši u Chinon, prepoznala je kralja koji se bio sakrio među tristo dvorana te mu prenijela tajni znak koji joj je Bog povjerio. Nakon temeljitoga crkvenog i teološkog ispitivanja u Poitiersu, gdje su učeni biskupi potvrdili njezinu pravovjernost, nedužnost i iskrenost, Karlo VII. povjerio joj je vojsku za oslobođenje grada Orléansa. Ivana je preporodila vojsku: uklonila je psovku, grijeh i razvrat te uvela redovitu molitvu, ispovijed i sudjelovanje na svetoj misi. Nosila je bijeli stijeg s likom Boga Oca i imenima Isusa i Marije te drevni mač pronađen iza oltara u kapeli Sainte-Catherine-de-Fierbois.

U svibnju 1429. godine Ivana je s vojskom u silovitom jurišu oslobodila opkoljeni Orléans, zadobivši pritom ranu od strijele, no nastavila je hrabriti svoje vojnike. Potom je slomila neprijateljske snage duž rijeke Loire i povela kralja u Reims, gdje je Karlo VII. 17. srpnja 1429. godine svečano okrunjen za kralja Francuske. Ivana je tijekom krunidbe stajala uz oltar sa svojim stijegom, govoreći da je pravo da stijeg koji je trpio napor sudjeluje i u slavi.

Njezina daljnja nastojanja bila su ometana neslogom i spletkama na kraljevskom dvoru. Dana 23. svibnja 1430. godine, braneći grad Compiègne, Ivana je u okršaju ostala odsječena te su je zarobili pristaše burgundskoga vojvode, koji su je potom prodali Englezima. Odvedena je u Rouen, gdje je bila bačena u podzemnu tamnicu, okovana u teške lance i izvrgnuta grubostima stražara. Pred crkvenim sudom kojim je predsjedao potkupljeni biskup Pierre Cauchon podvrgnuta je višemjesečnim iscrpljujućim ispitivanjima. Njezini jednostavni, ali bogonadahnuti odgovori posramili su učene sudce. Osuđena je nepravedno na montiranom procesu kao krivovjerka i vještica. Dana 30. svibnja 1431. godine, na trgu u Rouenu, sveta je djevica živa spaljena na lomači. Do zadnjega je daha molila za oproštenje svojih progonitelja, gledajući u križ koji joj je jedan pobožni redovnik držao pred očima, a njezina posljednja riječ dok su je plamenovi gutali bilo je sveto Ime Isusovo.

Čuda

Gospodin je svetu Ivanu obdario proročkim duhom i nadnaravnim spoznajama. Unaprijed je prorekla točan ishod bitke kod Rouvraya, oslobođenje Orléansa, vlastito ranjavanje strijelom koje neće biti smrtonosno te svečanu krunidbu kralja u Reimsu. Točno je naznačila mjesto gdje je u crkvenom zidu stoljećima bio skriven mač svete Katarine. Predaja bilježi da njezino srce na lomači u Rouenu nije izgorjelo, nego je pronađeno potpuno netaknuto vatrom u pepelu, iz kojega su ubojice u strahu pokušale ukloniti svaki trag. Nakon ponovnoga procesa rehabilitacije 1456. godine, pod papom Kalikstom III., cijeli je nepravedni sud proglašen ništavnim, a na njezin su zagovor zabilježena brojna čudesna ozdravljenja.

Štovanje i zaštitništvo

Papa Pio X. proglasio je Ivanu Orleansku blaženom 1909. godine, a papa Benedikt XV. svečano ju je kanonizirao 16. svibnja 1920. godine u bazilici svetoga Petra u Rimu. Godine 1922. proglašena je glavnom nebeskom zaštitnicom Francuske, uz Blaženu Djevicu Mariju. Njezin liturgijski spomendan u Rimskom martirologiju slavi se 30. svibnja, na dan njezina mučeničkoga prijelaza u nebo. Zaštitnica je vojnika, zatočenika, domoljuba i onih koji trpe nepravedne optužbe i progone. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u viteškom oklopu s mačem i bijelim stijegom na kojemu su ispisana imena Isusa i Marije, ili vezana za stup na lomači s pogledom uprtim u raspetoga Krista.

Isti dan, 30. svibnja, slave se i