SVETAC · PREZBITER
Sveti Vinko Fererski
- Spomendan
- 5. travnja
- Razdoblje
- 15. stoljeće
- Smrt
- 1419.
Među najštovanijima: Najštovaniji na španjolskom području
Život
Sveti Vinko Fererski rodio se 23. siječnja 1350. godine u Valenciji u Španjolskoj, u plemićkoj obitelji Vilima Ferrera i Konstance Miguel. U rodnome je gradu stekao temeljitu humanističku i filozofsku naobrazbu, a u dobi od osamnaest godina stupio je u Red propovjednika. Nastavio je studij teologije u Barceloni, Lleidi i Toulouseu, ističući se izvanrednim oštroumljem, pa je počeo predavati teologiju u katedrali u Valenciji. Odlikovao se trajnim spajanjem molitve i studija, ponavljajući da iza molitve mora slijediti učenje, a iza učenja molitva.
U vrijeme bolnoga Zapadnoga raskola, Vinko je bio u službi kardinala Pedra de Lune, koji je kasnije postao avignonski papa Benedikt XIII. Vjerujući u zakonitost njegova izbora, Vinko je djelovao kao njegov ispovjednik i apostolski pokorničar u Avignonu, no odlučno je odbio kardinalsku čast koju mu je papa nudio. Kada se u rujnu 1398. godine teško razbolio i našao na pragu smrti, doživio je potresno viđenje u kojemu su mu se ukazali Isus Krist, sveti Dominik i sveti Franjo Asiški. Spasitelj ga je čudesno ozdravio i naložio mu da pođe po svijetu propovijedati pokoru i obraćenje u pripremi za Božji sud. Dobivši ovlasti apostolskoga misionara, Vinko je u studenome 1399. godine započeo svoje dvadesetogodišnje neprekidno propovjedničko putovanje diljem Europe.
Pješice je prokrstario Španjolsku, Francusku, Italiju, Švicarsku i Flandriju, propovijedajući na otvorenim poljima i trgovima jer nijedna crkva nije mogla primiti mnoštvo koje ga je slušalo. Njegove su vatrene propovijedi o prolaznosti svijeta, pokori i Kristovu dolasku potresale savjesti naroda, pa su za njim išle tisuće pokornika. Vinko se s posebnom revnošću posvetio obraćenju nevjernika, privodeći na desetke tisuća Židova i Maura u krilo Crkve. Kada je vidio da tvrdokornost Benedikta XIII. priječi jedinstvo Crkve, Vinko je podnio golemu bol u duši i 1416. godine javno u Perpignanu objavio da aragonski kralj uskraćuje poslušnost avignonskom papi kako bi se omogućilo okončanje raskola na saboru u Konstanci. Posljednje godine života proveo je u Bretanji, neprestano posteći, spavajući na podu i slaveći svakodnevno svetu misu. Sveti je Vinko blago preminuo u Gospodinu u Vannesu 5. travnja 1419. godine, u šezdeset i devetoj godini života.
Čuda
Sveti je Vinko bio jedan od najvećih čudotvoraca u povijesti Crkve, pa su njegovi suvremenici govorili da je pravo čudo bilo kada nije činio čudesa. Tijekom procesa kanonizacije posvjedočeno je više stotina čudesnih ozdravljenja, oslobođenja opsjednutih i uskrsnuća mrtvih. U Barceloni je za vrijeme strašne gladi s propovjedaonice prorekao dolazak lađa punih pšenice, što se istoga dana i obistinilo. Kada je propovijedao u Italiji, u puku je prepoznao mladoga Bernardina Sijenskoga i prorekao da će on postati apostol Italije. Premda je govorio isključivo svojim materinskim valencijskim jezikom, pripadnici najrazličitijih europskih naroda razumjeli su svaku njegovu riječ kao da govori njihovim jezikom, što je bio očit dar jezika.
Štovanje i zaštitništvo
Tijelo svetoga Vinka Fererskoga s velikim se poštovanjem čuva u katedrali svetoga Petra u Vannesu u Bretanji. Svetim ga je svečano proglasio papa Kalikst III. 3. lipnja 1455. godine u dominikanskoj crkvi Santa Maria sopra Minerva u Rimu, a bulu kanonizacije potvrdio je papa Pio II. 1458. godine. Njegov liturgijski spomendan u Rimskom martirologiju slavi se 5. travnja. Glavni je zaštitnik grada Valencije i graditelja, krovopokrivača, pekara i propovjednika. U umjetnosti se prikazuje u bijelom dominikanskom habitu s crnim plaštem, s plamenom na glavi ili podignutim krilima anđela, držeći u ruci knjigu s natpisom »Bojte se Boga i dajte mu slavu« (Otk 14,7Viče iza glasa: “Bojte se Boga i dajte mu slavu jer dođe čas suda njegova! I poklonite se njemu koji stvori nebo i zemlju i more i izvore voda!”) i s prstom podignutim prema nebu.
Isti dan, 5. travnja, slave se i
- Sveta Ferbuta, udovica i mučenica 4. stoljeće
- Sveta Irena Solunska, djevica i mučenica 4. stoljeće
- Sveta Julijana iz Liègea (od Cornillona), djevica 13. stoljeće
- Sveta Katarina Tomàs, djevica 16. stoljeće
- Sveti Albert od Montecorvina, biskup 12. stoljeće
- Sveti Gerald od Sauve-Majeurea, opat 11. stoljeće
- Sveta Marija Krescencija Höss, djevica 18. stoljeće
- Sveti mučenici iz Regije u Mauritaniji, mučenici 5. stoljeće