Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 15. stoljeće › Životopisi › Blaženi Marko Scalabrini iz Modene

BLAŽENIK · PREZBITER

Blaženi Marko Scalabrini iz Modene

Spomendan
21. rujna
Razdoblje
15. stoljeće
Smrt
1498.

Život

Blaženi Marko Scalabrini (poznat i kao Marko iz Modene) rođen je u prvoj polovici petnaestoga stoljeća, oko 1420. godine, u mjestu Mocogno pokraj Modene, u uglednoj i plemićkoj obitelji Scalabrini. Odgojen u kršćanskim krepostima, u ranoj je mladosti prepoznao prolaznost svjetovnih dobara te je stupio u Red propovjednika.

Nakon položenih redovničkih zavjeta i svećeničkoga ređenja, posve se posvetio neumornomu propovijedanju evanđelja. Obišao je brojne gradove i pokrajine Italije, naviještajući Božju riječ sa silnim žarom, privodeći nebrojene grešnike i one koji su lutali u zabludama na put istine, pravde i obraćenja. Njegovo propovijedanje bilo je potkrijepljeno dubokom osobnom askezom, strogim postom, molitvom i iznimnim pokorničkim duhom.

Poglavari su ga izabrali za priora dominikanskoga samostana u Pesaru u pokrajini Marke. Tom je zajednicom upravljao s velikom očinskom mudrošću, krotkošću i svetim primjerom, ostavši u Pesaru sve do kraja svoga zemaljskoga života. Preminuo je u Gospodinu u samostanu u Pesaru, 21. rujna 1498. godine, u dubokoj starosti i na glasu svetosti.

Čuda

Blaženi Marko Scalabrini uživao je još za života glas velikoga čudotvorca. Prema postojanoj crkvenoj predaji, dok je boravio u Pesaru, svojom je usrdnom molitvom i zazivom Imena Isusova vratio u život preminuloga dječaka, sina jednoga mjesnoga liječnika. Nakon njegova preminuća na njegovu su se grobu počela događati brojna uslišanja i ozdravljenja bolesnika koji su tražili njegov zagovor.

Štovanje i zaštitništvo

Tijelo blaženoga Marka isprva je počivalo u crkvi dominikanskoga samostana u Pesaru u kapeli svete Krunice, a nakon ukinuća samostana preneseno je u katedralu. Godine 1949. njegove su relikvije svečano prenesene u crkvu svetoga Dominika u Modeni, gdje se i danas s poštovanjem čuvaju.

Papa Pio IX. službeno je potvrdio njegovo pradavno štovanje 12. rujna 1857. godine, uvrstivši ga među blaženike Katoličke Crkve. Njegov se liturgijski spomendan u Rimskom martirologiju i u Dominikanskome redu slavi na dan njegova rođenja za nebo, 21. rujna. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u bijelom dominikanskom habitu s crnim plaštem, držeći u ruci raspelo i knjigu Svetoga pisma, kao trajni uzor pokorničkoga propovijedanja, duhovnoga vodstva i obraćenja zalutalih duša.

Isti dan, 21. rujna, slave se i