BLAŽENIK · PREZBITER
Blaženi Marko Scalabrini iz Modene
- Spomendan
- 21. rujna
- Razdoblje
- 15. stoljeće
- Smrt
- 1498.
Život
Blaženi Marko Scalabrini (poznat i kao Marko iz Modene) rođen je u prvoj polovici petnaestoga stoljeća, oko 1420. godine, u mjestu Mocogno pokraj Modene, u uglednoj i plemićkoj obitelji Scalabrini. Odgojen u kršćanskim krepostima, u ranoj je mladosti prepoznao prolaznost svjetovnih dobara te je stupio u Red propovjednika.
Nakon položenih redovničkih zavjeta i svećeničkoga ređenja, posve se posvetio neumornomu propovijedanju evanđelja. Obišao je brojne gradove i pokrajine Italije, naviještajući Božju riječ sa silnim žarom, privodeći nebrojene grešnike i one koji su lutali u zabludama na put istine, pravde i obraćenja. Njegovo propovijedanje bilo je potkrijepljeno dubokom osobnom askezom, strogim postom, molitvom i iznimnim pokorničkim duhom.
Poglavari su ga izabrali za priora dominikanskoga samostana u Pesaru u pokrajini Marke. Tom je zajednicom upravljao s velikom očinskom mudrošću, krotkošću i svetim primjerom, ostavši u Pesaru sve do kraja svoga zemaljskoga života. Preminuo je u Gospodinu u samostanu u Pesaru, 21. rujna 1498. godine, u dubokoj starosti i na glasu svetosti.
Čuda
Blaženi Marko Scalabrini uživao je još za života glas velikoga čudotvorca. Prema postojanoj crkvenoj predaji, dok je boravio u Pesaru, svojom je usrdnom molitvom i zazivom Imena Isusova vratio u život preminuloga dječaka, sina jednoga mjesnoga liječnika. Nakon njegova preminuća na njegovu su se grobu počela događati brojna uslišanja i ozdravljenja bolesnika koji su tražili njegov zagovor.
Štovanje i zaštitništvo
Tijelo blaženoga Marka isprva je počivalo u crkvi dominikanskoga samostana u Pesaru u kapeli svete Krunice, a nakon ukinuća samostana preneseno je u katedralu. Godine 1949. njegove su relikvije svečano prenesene u crkvu svetoga Dominika u Modeni, gdje se i danas s poštovanjem čuvaju.
Papa Pio IX. službeno je potvrdio njegovo pradavno štovanje 12. rujna 1857. godine, uvrstivši ga među blaženike Katoličke Crkve. Njegov se liturgijski spomendan u Rimskom martirologiju i u Dominikanskome redu slavi na dan njegova rođenja za nebo, 21. rujna. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u bijelom dominikanskom habitu s crnim plaštem, držeći u ruci raspelo i knjigu Svetoga pisma, kao trajni uzor pokorničkoga propovijedanja, duhovnoga vodstva i obraćenja zalutalih duša.
Isti dan, 21. rujna, slave se i
- Sveta Maura od Troyesa, djevica 9. stoljeće
- Sveti Franjo Jaccard, prezbiter, i Toma Trần Văn Thiện, mučenici 19. stoljeće
- Sveti Jona, prorok Stari zavjet
- Sveti Kastor od Apta, biskup 5. stoljeće
- Sveti Kvadrat Atenski, biskup i učenik apostolski 2. stoljeće
- Sveti Laurencije Imbert, biskup, Petar Maubant i Jakov Chastan, prezbiteri, mučenici 19. stoljeće
- Sveti Matej, apostol i evanđelist 1. stoljeće
- Blaženi Vincent Galbis Gironés, otac obitelji, i Emanuel Torró García, mučenici 20. stoljeće
- Sveti Aleksandar iz Baccana, mučenik 4. stoljeće
- Sveti Euzebije, Nestab, Zenon i Nestor, mučenici 4. stoljeće
- Sveti Gerulf, mučenik 8. stoljeće
- Sveti Kadok, opat 6. stoljeće
- Sveti Landelin iz Ettenheima, redovnik i mučenik 7. stoljeće
- Sveti Pamfil Rimski, mučenik 4. stoljeće