BLAŽENIK · PREZBITER
Blaženi Sebastijan Maggi
- Spomendan
- 16. prosinca
- Razdoblje
- 15. stoljeće
- Smrt
- 1496.
Život
Blaženi Sebastijan Maggi (na krštenju Salvatico) rođen je 1414. godine u Bresciji, u plemićkoj obitelji oca Falca Maggija, srodnika nekadašnjih brescanskih knezova biskupa. Odgojen u kršćanskoj pobožnosti, 1429. godine stupio je u Red propovjednika u samostanu svetoga Dominika u Bresciji, uzevši redovničko ime Sebastijan. Nakon završenih studija i stjecanja naslova magistra teologije posvetio se propovijedanju evanđelja.
Bio je neumoran zagovornik i provoditelj duhovne obnove unutar Dominikanskoga reda na tragu blaženoga Rajmunda Kapuanskoga. Zbog svoje mudrosti i pravednosti biran je za priora u najvažnijim samostanima: u Bresciji, Mantovi, Milanu, Cremoni, Vicenzi i Bologni. Za vrijeme kuge u Bresciji od 1450. do 1454. godine nesebično je posluživao bolesne, a kao prior samostana Santa Maria delle Grazie u Milanu dao je sagraditi bolnicu za siromahe. U Milanu je bio cijenjeni duhovnik vojvode Ludovika Mora i Beatrice d'Este. Kao vikar lombardijske kongregacije uveo je redovničku opservanciju u samostan Santa Sabina u Rimu te ponovno sjedinio samostane San Marco u Firenci i San Domenico u Fiesoli.
Prema subraći je postupao s očinskom blagošću, ali i pravednom odlučnošću, govoreći: »Kada pogriješiš, dođi k meni ne kao k prioru, nego kao k ocu; ako me ne želiš za oca, naći ćeš me kao strogoga suca«. Postavio je Girolama Savonarolu za učitelja novaka, a kasnije mu je papa Aleksandar VI. povjerio ispitivanje Savonarolinih objava. Prilikom pastoralnoga pohoda samostanu Santa Maria di Castello u Genovi, gdje je bio duhovnik i ispovjednik svete Katarine Genovske, Sebastijan se teško razbolio te je u miru preminuo u Gospodinu u tome samostanu, potkraj 1496. godine.
Čuda
Gospodin je blaženoga Sebastijana obdario darom čudotvorstva i duhovnoga uvida. Kada je 1797. godine otvoren njegov grob u Genovi, njegovo je tijelo pronađeno posve netaknuto i neraspadnuto, a očuvano je ostalo i prigodom kasnijih pregleda u dvadesetome stoljeću. Na njegovu su se grobu događala mnoga čudesna uslišanja vjernika.
Štovanje i zaštitništvo
Njegovo neraspadnuto tijelo počiva pod oltarom njemu posvećene kapele u crkvi Santa Maria di Castello u Genovi. Papa Klement XIII. službeno je potvrdio njegovo pradavno štovanje dekretom od 15. travnja 1760. godine, uvrstivši ga među blaženike.
Njegov se spomendan u Rimskom martirologiju slavi 16. prosinca. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u bijelom dominikanskom habitu s crnim plaštem, s knjigom i raspelom u ruci, kao svijetli uzor redovničkoga starješinstva, mudroga duhovnog vođe i neumornoga propovjednika evanđelja.
Isti dan, 16. prosinca, slave se i
- Blažena Marija od Anđela Fontanella, djevica 18. stoljeće
- Blaženi Filip Siphong Onphitak, otac obitelji i mučenik 20. stoljeće
- Blaženi Honorat Koźmiński iz Białe Podlaske, prezbiter 20. stoljeće
- Blaženi Klement Marchisio, prezbiter 20. stoljeće
- Sveta Adelaida Burgundska, carica 10. stoljeće
- Sveti Adon od Viennea, biskup 9. stoljeće
- Sveti Eberhard Furlanski, grof 9. stoljeće
- Sveti Hagaj, prorok Stari zavjet
- Sveti Makarije iz Collesana, monah 11. stoljeće
- Svete afričke djevice mučenice pod Hunerikom, mučenice 5. stoljeće
- Sveti Bean, pustinjak 11. stoljeće