Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 15. stoljeće › Životopisi › Sveta Eustohija Calafato

Sveta Eustohija Calafato
Klikni za povećanje
×
Sveta Eustohija Calafato
Sveta Eustohija Calafato. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETICA · DJEVICA I OPATICA

Sveta Eustohija Calafato

Spomendan
20. siječnja
Razdoblje
15. stoljeće
Smrt
1485.

Život

Sveta Eustohija Calafato (na krštenju nazvana Smeralda) rođena je 25. ožujka 1434. godine u selu Santissima Annunziata pokraj Messine na Siciliji, točno na Veliki četvrtak i blagdan Blagovijesti. Njezin otac Bernardo Calafato bio je imućan messinski trgovac, a majka Mascalda Romano Colonna pobožna kršćanka koja je u to vrijeme izbjegla iz grada pred strašnom kugom. Djevojčica se rodila u jednostavnoj staji uz jasle, što je u njezinu srcu zarana probudilo ljubav prema betlehemskomu siromaštvu. Smeralda je odrasla u iznimnoj ljepoti i kreposti, privučena molitvi i postu. Otac i braća ugovorili su za nju dva braka, no oba su zaručnika iznenada preminula prije vjenčanja. U četrnaestoj godini, moleći u samotnoj crkvici svetoga Nikole, doživjela je mistično viđenje nebeskoga sjaja svetaca te je nepovratno odlučila sve svoje dane posvetiti jedino Kristu.

Nakon očeve smrti, unatoč žestokom protivljenju braće koja su čak prijetila da će zapaliti samostan ako u njega uđe, Smeralda je u petnaestoj godini pobjegla u samostan klarisa u Basicòu, uzevši redovničko ime Eustohija. U samostanu je provela više od deset godina, birajući za ćeliju mračni prostor ispod stuba, spavajući na goloj zemlji i poslužujući najteže bolesnice. Međutim, vidjevši da se u samostanu zbog pogodovanja plemićkim kćerima ublažilo Pravilo svete Klare i izgubio duh radikalnoga siromaštva, Eustohija je odlučila pokrenuti obnovu. Uz dopuštenje papa Kaliksta III. i Pija II., krajem 1460. godine napustila je Basicò zajedno s majkom, sestrom i nekoliko susestara te se nastanila u preuređenoj zgradi nekadašnje bolnice.

Godine 1464. zajednica se preselila na brežuljak iznad grada, gdje je na darovanome posjedu podignut glasoviti samostan Montevergine (Gora Djevice). Eustohija je postala opatica te nove obitelji obnovljenih klarisa, vodeći ih strogim nasljedovanjem izvorne oporuke i pravila svete Klare Asiške. Bila je duša zajednice: sestre je poučavala u mističnom razmatranju Muke Kristove, napisala knjigu o Muci Gospodnjoj i trajno poticala na potpuno predanje Raspetome. Posljednje godine života nosila je teški križ nesnosnih glavobolja i tjelesnih slabosti, ne prestajući slaviti Boga. Preminula je u Gospodinu u samostanu Montevergine u Messini, 20. siječnja 1485. godine, u pedesetoj godini života, okružena s pedeset svojih susestara.

Čuda

Gospodin je svetu Eustohiju obdario darom proroštva, mističnih zanosa i čudesnih ozdravljenja za života i nakon smrti. Kada je nakon njezina preminuća tijelo bilo izloženo, ostalo je posve neraspadnuto i gipko, šireći nebeski miomiris, a iz njezinih su nosnica potekle kapi svježe krvi. Godine 1681., gotovo dva stoljeća nakon njezine smrti, na lijevom ramenu njezina neraspadnutoga tijela pronađen je čudesno sačuvan rukopis Pravila koji je vlastoručno ispisala sveta Klara Asiška. Tom prigodom jedna teško bolesna i nepokretna redovnica, koja je na nosilima donesena pred tijelo svete Eustohije, nakon usrdne molitve smjesta je potpuno ozdravila i prohodala. Kroz stoljeća su zabilježeni tajanstveni zvuci zvona i kucanja u samostanu kojima je svetica opominjala i hrabrila svoje sestre.

Štovanje i zaštitništvo

Tijelo svete Eustohije i danas počiva posve neraspadnuto, u stojećem položaju unutar staklene kapele u svetištu Montevergine u Messini, gdje ga vjernici redovito pohode. Svake godine 22. kolovoza njezino se tijelo svečano izlaže puku, a gradske vlasti prinose joj zavjetne darove. Papa Pio VI. potvrdio je njezino štovanje 1782. godine proglasivši je blaženom, a sveti papa Ivan Pavao II. svečano ju je kanonizirao u Messini 11. lipnja 1988. godine.

Njezin se liturgijski spomendan slavi 20. siječnja. Sveta Eustohija Calafato proglašena je suzaštitnicom grada Messine. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u habitu klarisa s crnim velom i franjevačkim pasom, držeći u ruci raspelo, monstrancu ili knjigu samostanskih pravila, a prema predaji poslužila je kao nadahnuće slavnomu slikaru Antonellu da Messini za njegovo remek-djelo Djevice Marije u Naviještenju.

Isti dan, 20. siječnja, slave se i