Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 15. stoljeće › Životopisi › Blaženi Antun Fatati

Blaženi Antun Fatati
Klikni za povećanje
×
Blaženi Antun Fatati
Blaženi Antun Fatati. Izvor slike: Wikimedia Commons

BLAŽENIK · BISKUP

Blaženi Antun Fatati

Spomendan
9. siječnja
Razdoblje
15. stoljeće
Smrt
1484.

Život

Blaženi Antun Fatati rođen je u Anconi oko 1410. godine u uglednoj i drevnoj plemićkoj obitelji oca Šimuna Fatatija i majke Buzije dei Lavaroni. Nakon završenih studija prava i teologije na sveučilištu u Bologni primio je sveti red prezbiterata. Biskup Astorgio Agnesi imenovao ga je 1431. godine kanonikom i arhiprezbiterom stolne crkve svetoga Cirijaka u Anconi. Godine 1440. vršio je službu generalnoga vikara u Dubrovniku, zamjenjujući tamošnjega nadbiskupa Antuna Venierija, a iste mu je godine papa Eugen IV. povjerio upravu samostana svetoga Petra na brdu Conero.

Zbog svoje pravne mudrosti, neumornoga rada i neporočnoga života, Antun je uživao iznimno povjerenje rimskih prvosvećenika. Papa Nikola V. postavio ga je 1447. godine za kanonika bazilike svetoga Petra u Rimu i klerika Apostolske komore, a potom za generalnoga blagajnika i namjesnika pokrajine Marke. Iste godine, 6. studenoga 1450., imenovan je biskupom Terama. Iako su ga državničke i crkvene dužnosti u službi Svete Stolice često zadržavale u Macerati, Antun je revno skrbio za svoju biskupiju: proveo je nužnu reformu katedralnoga kaptola, smanjio broj kanoničkih mjesta radi pravednije raspodjele prihoda i sazvao biskupijsku sinodu radi obnove duhovnoga života. Njegove je vrline prepoznao i napuljski kralj Alfons V. Aragonski te ga je 1456. godine izabrao za svoga savjetnika.

Godine 1459. pratio je papu Pija II. na crkveni sabor u Mantovi, a papa ga je potom imenovao pomoćnim biskupom i vikarom u Sieni kako bi mudrim vodstvom pomagao mladomu kardinalu Francescu Piccolominiju, kasnijemu papi Piju III.. Dana 3. studenoga 1463. godine postavljen je za biskupa rodne Ancone i Numane. U svome je biskupskom dvoru s velikim poštovanjem ugostio papu Pija II., koji je ondje i preminuo pripremajući kršćansku obranu od Osmanlija. U svim povjerenim mu službama pod papama Pavlom II. i Sikstom IV. Antun se pokazao kao iznimno pravedan, strog prema samome sebi u askezi i odricanju, a beskrajno blag i darežljiv prema siromasima. Preminuo je u svetosti u Anconi, 9. siječnja 1484. godine, a pokopan je u kripti stolne crkve svetoga Cirijaka.

Čuda

Blaženi Antun Fatati bio je proslavljen mnogim nebeskim znakovima, osobito nakon svoje blažene smrti. Kada je 1529. godine, četrdeset i pet godina nakon njegova preminuća, ekshumirano njegovo tijelo, nađeno je posve netaknuto i neraspadnuto. Tom prigodom, kada su vjernici s molitvom i suzama ponijeli njegovo neraspadnuto tijelo do oltara relikvija u anconskoj katedrali, strašna pošast kuge koja je u to vrijeme harala gradom smjesta je i čudesno prestala, što je narod pripisao njegovu moćnomu zagovoru.

Štovanje i zaštitništvo

Grob blaženoga Antuna u kripti katedrale svetoga Cirijaka u Anconi postao je središte trajne pobožnosti. Njegovo tijelo i danas počiva u mramornome sarkofagu u katedralnoj kripti. Papa Pio VI. potvrdio je njegovo pradavno štovanje dekretom od 9. svibnja 1795. godine, uvrstivši ga među blaženike i odobrivši liturgijsko slavlje njegova časoslova i mise za biskupije Anconu i Sienu te za vatikanski kaptol.

Njegov se spomendan u Rimskom martirologiju slavi na dan njegova rođenja za nebo, 9. siječnja. U kršćanskoj umjetnosti blaženi Antun Fatati prikazuje se u biskupskome ruhu s mitrom i pastirskim štapom, s knjigom ili raspelom u ruci, često u stavu dijeljenja milostinje siromasima, kao trajni uzor crkvene razboritosti, pastoralne pravednosti i kršćanskoga milosrđa prema potrebitima.

Isti dan, 9. siječnja, slave se i