SVETAC · OPAT
Sveti Eutimije Veliki
- Spomendan
- 20. siječnja
- Razdoblje
- 15. stoljeće
Život
Sveti Eutimije Veliki rodio se 377. godine u gradu Meliteni u Armeniji. Njegovi pobožni roditelji Pavle i Dionizija dugo su bili bez poroda te su ga u usrdnoj molitvi izmolili od Boga, posvetivši ga od djetinjstva na službu Gospodinu. Stekavši izvrsnu teološku i duhovnu naobrazbu pod okriljem melitenskoga biskupa, zaređen je za prezbitera i postavljen za upravitelja gradskih samostana.
No njegova je duša neprestano čeznula za potpunom monaškom samoćom i neprestanim klanjanjem Bogu. U dobi od trideset godina napustio je zavičaj i pošao na hodočašće na sveta mjesta u Jeruzalem. Nakon pohoda Kristovu grobu, povukao se u Judejsku pustinju između Jeruzalema i Jerihona, gdje se nastanio u špilji posvetivši se najstrožoj askezi, postu i cjelonoćnim bdjenjima. Oko njega su se ubrzo počeli okupljati brojni učenici, pa je Eutimije postao duhovni otac i ustrojitelj pustinjačkoga monaštva u Palestini. Utemeljio je glasovitu lavru koja je postala rasadište svetosti, mudrosti i pravovjerja. U vremenima kristoloških previranja nakon Kalcedonskoga sabora, sveti je Eutimije ostao nepokolebljivi stup katoličke vjere, braneći istinu o dvjema naravima u jednoj Kristovoj osobi i privodeći natrag u krilo Crkve brojne zabludjele monahe i samu caricu Eudoksiju. Do duboke starosti ostao je vedar, postojan u poniznosti, ljubavi i strogom opsluživanju redovničke stege. Preminuo je u Gospodinu u svojoj lavri 473. godine, u devedeset i šestoj godini života.
Čuda
Sveti je Eutimije za života bio obdaren mnogim čudesnim znakovima i karizmama. Po njegovoj su molitvi neplodne žene dobivale potomstvo, a nebeska je kiša natapala sasušenu pustinjsku zemlju u vrijeme strašnih suša. Svojim je blagoslovom izliječio sina jednoga arapskog poglavara od uzetosti, nakon čega su cijelo pleme i njihov predvodnik primili sveto krštenje. U trenutcima oskudice u njegovoj se lavri na čudesan način umnažao kruh za prehranu monaha i stotina siromaha koji su dolazili po pomoć.
Štovanje i zaštitništvo
Štovanje svetoga Eutimija Velikoga stoljećima je duboko ukorijenjeno na kršćanskom Istoku i Zapadu, gdje se ubraja među najveće začetnike monaštva uz svetoga Antuna Pustinjaka i svetoga Pahomija. Njegov liturgijski spomendan u Rimskom martirologiju slavi se 20. siječnja. U kršćanskoj ikonografiji prikazuje se kao drevni pustinjački opat duge sijede brade, odjeven u monaško ruho sa škapularom i kapuljačom, držeći u ruci svitak s monaškim pravilima ili križ. Zaštitnik je monaha, pustinjaka i svih koji traže Boga u sabranosti i molitvi.
Isti dan, 20. siječnja, slave se i
- Blažena Marija Kristina od Bezgrešne Brando, djevica 20. stoljeće
- Blaženi Benedikt Ricasoli, pustinjak 12. stoljeće
- Blaženi Ciprijan Mihael Iwene Tansi, prezbiter 20. stoljeće
- Sveta Eustohija Calafato, djevica i opatica 15. stoljeće
- Sveti Fabijan, papa i mučenik 3. stoljeće
- Sveti Henrik od Uppsale, biskup i mučenik 12. stoljeće
- Sveti Neofit Nikejski, mučenik 4. stoljeće
- Sveti Sebastijan, mučenik 3. stoljeće
- Sveti Stjepan Min Kuk-ka, vjeroučitelj i mučenik 19. stoljeće
- Sveti Wulfstan od Worcestera, biskup 11. stoljeće
- Sveti Askla, mučenik 4. stoljeće