BLAŽENIK · BISKUP
Blaženi Matej Guimerà iz Agrigenta
- Spomendan
- 7. siječnja
- Razdoblje
- 15. stoljeće
- Smrt
- 1450.
Život
Blaženi Matej Guimerà (poznat i kao Matej iz Agrigenta) rodio se oko 1376. godine u sicilskom gradu Agrigentu, u plemićkoj obitelji španjolskoga podrijetla. Privučen evanđeoskim idealom svetoga Franje Asiškoga, stupio je u Red manje braće u samostanu svetog Franje u rodnome gradu. Bogoslovne studije započeo je u Bologni, a dovršio ih u Barceloni, gdje je postigao akademski naslov magistra teologije te je 1400. godine zaređen za svećenika.
Nakon ređenja djelovao je kao odgojitelj novaka i propovjednik u Španjolskoj. Vrativši se na Siciliju, susreo se na generalnom kapitulu u Mantovi 1418. godine sa svetim Bernardinom Sijenskim. Oduševljen njegovim žarom, Matej je postao glavni nositelj i promicatelj pokreta franjevačke opservancije na Siciliji. Papa Martin V. dopustio mu je 1425. godine osnutak triju novih opservantskih samostana. Kada je sveti Bernardin u Rimu bio optužen za krivovjerje zbog širenja pobožnosti Presvetomu Imenu Isusovu, Matej je zajedno sa svetim Ivanom Kapistranskim pohitao pred papu i vatreno obranio svoga učitelja i pravovjernost te pobožnosti. Putovao je i propovijedao po Španjolskoj, utemeljio samostane u Valenciji i Barceloni te na poziv kraljice Marije Aragonske uspješno posredovao u sklapanju mira među vladarima.
Na traženje aragonskoga kralja Alfonsa V., papa Eugen IV. imenovao je Mateja 17. rujna 1442. godine biskupom Agrigenta. Posvećen je za biskupa 30. lipnja 1443. godine u Sciacci. Kao pastir svoje biskupije, Matej se odrekao svih osobnih prihoda u korist siromaha, zadržavši samo ono najnužnije za preživljavanje. Njegova strogoća u reformi klera i bezgranična darežljivost prema bijednicima izazvale su ogorčeni otpor dijela pokvarenoga klera i mjesnih velikaša. Lažno su ga optužili pred papom za rasipanje crkvenih dobara i nemoral, no na suđenju na papinskom dvoru u Rimu dokazana je njegova potpuna nedužnost te mu je papa vratio upravu nad biskupijom. Ipak, želeći mir u Crkvi, Matej se 1445. godine dragovoljno odrekao biskupske stolice i povukao u samostan Santa Maria di Gesù u Palermu, koji je sam osnovao. Ondje je proveo posljednje godine u molitvi i sabranosti, preminuvši sveto u Gospodinu 7. siječnja 1450. godine.
Čuda
Blaženi je Matej bio poznat kao neumoran propovjednik i čudotvorac. Poput svoga učitelja svetoga Bernardina, posvuda je širio pobožnost Imenu Isusovu te su se po zazivu toga svetog Imena događala čudesna ozdravljenja bolesnika i obraćenja okorjelih grešnika. Njegove su propovijedi bile praćene darom proroštva i duhovne pronicavosti. Nakon njegove smrti na njegovu su se grobu u Palermu događala brojna ozdravljenja.
Štovanje i zaštitništvo
Tijelo blaženoga Mateja počiva u crkvi samostana Santa Maria di Gesù u Palermu, gdje mu je 1958. godine podignut novi mramorni oltar. Papa Klement XIII. svečano je potvrdio njegovo pradavno štovanje i proglasio ga blaženim 22. veljače 1767. godine. Rimski martirologij slavi njegov spomendan 7. siječnja, nazivajući ga velikim štovancem i braniteljem Presvetoga Imena Isusova. U umjetnosti se prikazuje u biskupskom ruhu ili u franjevačkom habitu s mitrom položenom uz noge, držeći u ruci pločicu s monogramom IHS.
Isti dan, 7. siječnja, slave se i
- Blažena Marija Terezija Haze, djevica 19. stoljeće
- Blaženi Ambrozije Fernandes, mučenik 17. stoljeće
- Sveti Aldrik od Le Mansa, biskup 9. stoljeće
- Sveti Kir Carigradski, biskup 8. stoljeće
- Sveti Krispin I. od Pavije, biskup 5. stoljeće
- Sveti Lucijan Antiohijski, prezbiter i mučenik 4. stoljeće
- Sveti Polieukt, mučenik 3. stoljeće
- Sveti Rajmund Penjafortski, prezbiter 13. stoljeće
- Sveti Valentin Retski, biskup 5. stoljeće
- Sveti Josip Tuấn, mučenik 19. stoljeće
- Sveti Knut Lavard, mučenik 12. stoljeće
- Sveti Tillo (Tilon), redovnik 8. stoljeće
- Sveti Valentinijan od Chura, biskup 5. stoljeće