SVETAC · PREZBITER
Sveti Ivan Kapistranski
- Spomendan
- 23. listopada
- Razdoblje
- 15. stoljeće
- Smrt
- 1456.
Među najštovanijima: Najštovaniji na hrvatskom području
Život
Sveti Ivan Kapistranski (Giovanni da Capestrano) rođen je 24. lipnja 1386. godine u selu Capestrano u biskupiji Sulmona u pokrajini Abruzzo, kao sin plemića i domaće plemkinje. Rano je ostao bez oca, pa se za njegov odgoj s puno ljubavi brinula majka, koja ga je poslala na sveučilište u Perugiju na studij prava. Ondje je postigao izvanredan uspjeh i stekao naslov doktora obojega prava. Godine 1412. napuljski kralj Ladislav postavio ga je za upravitelja Perugije, gdje se Ivan odlučno borio protiv nepravde, mita i nereda.
Kada je 1416. godine izbio rat između Perugije i velikaške kuće Malatesta, Ivan je poslan kao mirovni poslanik, no protivnici su ga na prevaru bacili u tamnicu. U mračnoj zatvorskoj ćeliji doživio je duboku duhovnu preobrazbu: u snu mu se ukazao sveti Franjo Asiški i pozvao ga da stupi u Red manje braće. Budući da njegov brak, sklopljen neposredno prije sukoba, nije bio izvršen, dobio je crkveno razrješenje te je 4. listopada 1416. godine stupio u franjevački samostan u Perugiji.
Zajedno sa svetim Jakovom Markijskim učio je teologiju u Fiesoleu pokraj Firence pod vodstvom svetoga Bernardina Sienskoga. Zaređen je za svećenika 1425. godine te je započeo svoje iznimno propovjedničko djelovanje koje je trajalo više od trideset godina. Ivan je propovijedao po cijeloj Italiji, a potom i diljem Europe: u Austriji, Njemačkoj, Češkoj, Poljskoj, Ugarskoj i Hrvatskoj. Crkve su bile pretijesne za stotine tisuća vjernika koji su hrlili slušati njegove govore o pokori i obraćenju, pa je redovito propovijedao na gradskim trgovima. Zajedno sa svetim Bernardinom Sienskim neumorno je širio pobožnost prema Presvetom Imenu Isusovu i predano radio na obnovi opservancije u Franjevačkom redu. U L'Aquili je utemeljio veliku bolnicu za bolesnike, a mirio je i zavađene gradove.
Pape su mu povjeravali brojne odgovorne diplomatske službe i borbu protiv krivovjerja. Kada su Osmanlije 1453. godine osvojili Carigrad i zaprijetili kršćanskoj Europi, papa Kalist III. pozvao je Ivana Kapistranskoga da propovijeda križarski pohod za obranu kršćanstva. Sedamdesetogodišnji redovnik okupio je tisuće kršćanskih dobrovoljaca te je u ljeto 1456. godine pošao u obranu opkoljenoga Beograda uz slavnoga vojskovođu Ivana Hunjadija. S križem u ruci i zazivajući Ime Isusovo, Ivan je hrabrio kršćanske branitelje riječima apostola Pavla: „Onaj koji započe u vama dobro djelo, dovršit će ga“ (Fil 1,6uvjeren u ovo: Onaj koji otpoče u vama dobro djelo, dovršit će ga do Dana Krista Isusa.), te je kršćanska vojska izvojevala slavnu pobjedu i odbila osmanske čete.
Nakon pobjede među izmučenom vojskom izbila je teška zaraza. Iscrpljen naporima i bolešću, Ivan je prenesen u franjevački samostan u Iloku na Dunavu u Srijemu. Ondje je, primivši svete sakramente i u dubokom miru, predao svoju dušu Bogu 23. listopada 1456. godine.
Čuda
Sveti je Ivan bio obdaren iznimnim čudesnim darovima ozdravljanja bolesnika. Tijekom njegovih propovjedničkih pohoda k njemu su dovodili tisuće bolesnih, uzetih i slijepih koje je on sa suzama križao znakom svetoga križa i zazivao Ime Isusovo, nakon čega su bolesnici smjesta ustajali i slavili Gospodina. Na njegovu grobu u Iloku zabilježena su brojna čudesna ozdravljenja i oslobođenja.
Štovanje i zaštitništvo
Rimokatolička Crkva slavi spomendan svetoga Ivana Kapistranskoga 23. listopada. Njegovo štovanje kao blaženika potvrđeno je 1650. godine, a papa Aleksandar VIII. svečano ga je kanonizirao 16. listopada 1690. godine. Crkva i samostan u Iloku u Hrvatskoj posvećeni su njegovu imenu i stoljećima su bili glavno mjesto njegova čašćenja. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u franjevačkom habitu s križem u ruci, s monogramom Imena Isusova i ratnom zastavom s križem. Glavni je zaštitnik vojnih kapelana, pravnika, sudaca i grada Iloka.
Isti dan, 23. listopada, slave se i
- Blaženi Arnold Rèche, redovnik 19. stoljeće
- Blaženi Leonardo Olivera Buera, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Blaženi Toma Thwing, prezbiter i mučenik 17. stoljeće
- Sveta Etelfleda od Romseyja, opatica 11. stoljeće
- Sveti Aluče iz Campugliana, laik 12. stoljeće
- Sveti Ignacije Carigradski, biskup 9. stoljeće
- Sveti Pavao Tống Viết Bường, mučenik 19. stoljeće
- Sveti Servand i German, mučenici 4. stoljeće
- Sveti Severin Boetije, mučenik 6. stoljeće
- Sveti Severin od Kölna, biskup 5. stoljeće
- Sveti Teodoret Antiohijski, prezbiter i mučenik 4. stoljeće
- Blažena Marija Klotilda Angela Paillot i pet drugarica, djevice i mučenice 20. stoljeće
- Blaženi Ambrozije Leon Lorente Vicente, Florentin Martin Ibáñez Lázaro i Honorat Zorraquino Herrero, redovnici i mučenici 20. stoljeće
- Blaženi Ildefons García, Justinijan Cuesta, prezbiteri, Eufrazije de Celis, Honorin Carracedo, Toma Cuartero i Josip Marija Cuartero, redovnici, mučenici 20. stoljeće
- Blaženi Ivan Anđeo Porro, prezbiter 15. stoljeće
- Blaženi Ivan Dobri, pustinjak 13. stoljeće
- Sveti Benedikt iz Herbaugea, prezbiter 6. stoljeće
- Sveti Ivan od Sirakuze, biskup 15. stoljeće
- Sveti Ivan, biskup, i Jakov, prezbiter, mučenici 15. stoljeće
- Sveti Roman od Rouena, biskup 7. stoljeće