BLAŽENICA · REDOVNICA
Blažena Klara Gambacorti
- Spomendan
- 17. travnja
- Razdoblje
- 15. stoljeće
- Smrt
- 1420.
Život
Blažena Klara Gambacorti rodila se u Firenci 1362. godine u moćnoj i bogatoj plemićkoj obitelji Pietra Gambacortija, koji se u to vrijeme nalazio u političkom progonstvu. Na krštenju je primila ime Tora (Vittoria). Kada se obitelj 1369. godine vratila u Pisu, njezin je otac postao neprikosnoveni gospodar grada. U skladu s političkim interesima obitelji, Tora je u dvanaestoj godini udana za mladoga plemića Simonea Massu. Tijekom braka upoznala je svetu Katarinu Sijensku, koja je boravila u Pisi i pružila joj dragocjene duhovne poticaje. Kada joj je suprug 1377. godine umro od kuge, petnaestogodišnja je udovica odlučila posvetiti svoj život Bogu.
Kako su je otac i braća željeli ponovno udati radi novih saveza, Tora je pobjegla u samostan klarisa svetoga Martina, uzevši ime Klara. Razjareni otac i braća provalili su oružjem u samostan, oteli je i zatočili u kućni pritvor u mračnoj sobi palače punih pet mjeseci. No Klara je ostala nesalomljiva: potajno je dijelila svoj nakit siromasima i molila, sve dok obitelj nije popustila pred njezinom postojanošću. Po savjetu svete Katarine, Klara je u prosincu 1378. godine obukla habit Reda propovjednika u samostanu Santa Croce in Fossabanda. Želeći živjeti u najstrožoj redovničkoj opservanciji, uz očevu je pomoć podigla novi samostan svetoga Dominika u Pisi, kamo se 1382. godine preselila s blaženom Marijom Mancini i drugim susestrama, preuzevši vodstvo zajednice.
Dana 21. listopada 1392. godine njezin je život bio pogođen strašnom tragedijom. Politički suparnik Jacopo d'Appiano skovao je urotu i na gradskim ulicama mučki ubio njezina oca Pietra i braću Benedetta i Lorenza. Ranjen i progonjen ubojicama, njezin brat Lorenzo dotrčao je do vrata samostana svetoga Dominika moleći sestru da mu otvori i spasi ga, no Klara je, premda skrhana sestrinskom boli, morala odbiti zbog strogih propisa papinske klauzure koji su branili otvaranje vrata, pa je Lorenzo ubijen pred samostanom. Kada je nekoliko godina kasnije d'Appiano umro, njegova udovica i kćeri, u strahu za vlastiti život, pokucale su na vrata istoga samostana moleći za sklonište; blažena im je Klara u punini evanđeoskoga milosrđa od srca oprostila ubojstvo oca i braće te ih primila u zajednicu. Blažena je Klara blago preminula u Gospodinu u samostanu u Pisi 17. travnja 1420. godine.
Čuda
Predaja bilježi da je blažena Klara posjedovala izvanredan dar suživota s patnjama Kristovim i milost potpunoga opraštanja neprijateljima. Njezina je molitva imala moć ublažavanja mržnje i donošenja mira u razorene obitelji. Prema samostanskoj predaji, njezine su kosti u lijesu čudesno kuckale kao opomena i znak kada se neka od sestara u zajednici nalazila na pragu smrti, pozivajući zajednicu na molitvu za umiruću.
Štovanje i zaštitništvo
Tijelo blažene Klare Gambacorti izloženo je na javno štovanje u crkvi svete Katarine u Pisi, u kapeli desnoga transepta. Papa Pio VIII. svečano je potvrdio njezino pradavno štovanje i proglasio je blaženom 4. ožujka 1830. godine. Njezin liturgijski spomendan u Rimskom martirologiju slavi se 17. travnja. Glavna je zaštitnica i uzor kršćanskoga praštanja i pomirenja, te zaštitnica udovica i redovnica zatvorenoga tipa. U umjetnosti se prikazuje u bijelom habitu i crnom plaštu dominikanke s velom, držeći u ruci raspelo i bijeli ljiljan, često s prizorom primanja udovice svoga progonitelja na samostanskim vratima.
Isti dan, 17. travnja, slave se i
- Blažena Marija Ana od Isusa Navarro de Guevara, djevica 17. stoljeće
- Blaženi Jakov iz Cerqueta, prezbiter 14. stoljeće
- Sveti Akacije Melitenski, biskup 5. stoljeće
- Sveti Donan s Eigga, opat, i pedeset i četiri druga, mučenici 7. stoljeće
- Sveti Inocent od Tortone, biskup 4. stoljeće
- Sveti Pantagat od Viennea, biskup 6. stoljeće
- Sveti Robert iz Molesmea, opat 12. stoljeće
- Blažena Katarina Tekakwitha, djevica 17. stoljeće
- Blaženi Henrik Heath, prezbiter i mučenik 17. stoljeće
- Sveti Ilija, prezbiter, Pavao i Izidor, redovnici, mučenici 9. stoljeće
- Sveti Petar, đakon, i Hermogen, mučenici 4. stoljeće
- Sveti Robert od La Chaise-Dieu, opat 11. stoljeće
- Sveti Šimun bar Sabas, biskup i mučenik 4. stoljeće
- Sveti Ustazad i mnogi drugi perzijski mučenici, mučenici 4. stoljeće