Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 15. stoljeće › Životopisi › Blaženi Petar Gambacorta

Blaženi Petar Gambacorta
Klikni za povećanje
×
Blaženi Petar Gambacorta
Blaženi Petar Gambacorta. Izvor slike: Wikimedia Commons

BLAŽENIK · PREZBITER

Blaženi Petar Gambacorta

Spomendan
17. lipnja
Razdoblje
15. stoljeće
Smrt
1435.

Život

Blaženi Petar Gambacorta (poznat i kao Petar iz Pise) rodio se 15. veljače 1355. godine u Pisi, u moćnoj i bogatoj plemićkoj obitelji Gambacorta. Bio je brat blažene Klare Gambacorti, a otac mu je bio upravitelj grada. Odrastao u dvorskom obilju i časti, u dobi od dvadeset i dvije godine doživio je potresno nutarnje obraćenje te je odlučio zauvijek ostaviti svjetovnu politiku i raskoš svoga roda.

Odbacio je plemićka odijela, obukao pokornički habit Trećega reda svetoga Franje te se 1380. godine povukao na samotnu goru Cesanu pokraj Urbina. Ondje je podigao kolibu od pruća i granja te započeo pustinjački život u strogoj askezi, noćnim bdjenjima i potpunom siromaštvu, hraneći se onim što bi isprosio kao milostinju. Svojom je blagošću i molitvom obratio dvanaestoricu opasnih drumskih razbojnika koji su pljačkali tim krajem. Vidjevši Petrovu svetost i samoprijegor, razbojnici su se skrušeno pokajali za svoje grijehe i pridružili mu se u pustinji. Od te skupine obraćenika nastala je nova redovnička zajednica pod nazivom Siromašni pustinjaci svetoga Jeronima (girolamini), čije je prvotno pravilo odobrio papa Urban VI. Prvi samostan zajednice podignut je u Montebellu kod Isole del Piano.

Tijekom posjeta Rimu Petar se susreo s blaženim Nikolom iz Forca Palene, koji je na brežuljku Janikulu podigao samotište svetoga Onofrija. Dvojica svetih muževa prepoznala su u duhu isto Božje nadahnuće te su udružila svoje samostane u jedinstvenu kongregaciju, što je potvrdio papa Martin V. 1420. godine, a konačnu bulu potvrdio je papa Eugen IV. Red se ubrzo proširio po cijeloj Italiji. Kada su u političkim nemirima u Pisi 1392. godine ubijeni njegov otac i braća, Petar je tu strašnu vijest primio u evanđeoskom miru, opraštajući ubojicama od svega srca. Blaženi je Petar preminuo u Gospodinu u samostanu svetoga Jeronima u Veneciji 17. lipnja 1435. godine, u osamdesetoj godini života.

Štovanje i zaštitništvo

Tijelo blaženoga Petra Gambacorte pokopano je u crkvi svetoga Jeronima u Veneciji, gdje su mu vjernici stoljećima iskazivali javno štovanje. Papa Inocent XII. svečano je potvrdio njegovo štovanje kao blaženika 9. studenoga 1693. godine. U Rimskom martirologiju njegov se liturgijski spomendan slavi 17. lipnja, uz spomen da su prvi redovnici njegova reda bili razbojnici koje je sam obratio na vjeru. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u pokorničkom pustinjačkom habitu s dugom bradom, držeći u ruci raspelo, krunicu i lubanju, ili okružen obraćenim razbojnicima koji u suzama odlažu svoje oružje do njegovih nogu.

Isti dan, 17. lipnja, slave se i