SVETICA · REDOVNICA
Sveta Rita iz Cascije
- Spomendan
- 22. svibnja
- Razdoblje
- 15. stoljeće
- Smrt
- 1457.
Među najštovanijima: Najštovaniji na hrvatskom području, Najštovaniji na talijanskom području, Najštovaniji na španjolskom području, Najštovaniji na francuskom području, Najštovaniji na poljskom području, Najštovaniji na portugalskom području
Život
Sveta Rita iz Cascije (krsnim imenom Margareta Lotti) rođena je 1381. godine u planinskom selu Roccaporena nedaleko od Cascije u Umbriji, u pobožnoj obitelji Antonija Lottija i Amate Ferri. Njezini su roditelji u narodu bili poznati kao mirotvorci koji su mirili zavađene obitelji. Rita je od djetinjstva u srcu nosila žarku želju da svoj život u djevičanstvu posveti Bogu u samostanu, no iz poslušnosti prema ostarjelim roditeljima pristala je stupiti u brak s Paolom Mancinijem.
Njezin je suprug bio čovjek prijeke, nagle i nasilne naravi. Rita je punih osamnaest godina s herojskim strpljenjem, molitvom i blagošću podnosila njegove uvrede i grubosti. Svojom nesalomljivom krotkošću uspjela je smekšati njegovo tvrdo srce i privesti ga kršćanskom miru i obraćenju. U braku su dobili dva sina, Ivana Jakova i Pavla Mariju. No kada je izgledalo da je u obitelji zavladao mir, njezin je suprug jedne noći ubijen u zasjedi zbog starih razmirica.
Rita je u duhu Kristova evanđelja javno oprostila ubojicama svoga supruga, no rodbina je poticala njezine sinove na krvnu osvetu. Vidjevši da njezine majčinske molbe ne mogu posve odvratiti sinove od osvete i teškoga grijeha, Rita je u vapaju zamolila Gospodina da radije uzme njezinu djecu k sebi nego da njihove duše propadnu u ubojstvu i mržnji. Nedugo zatim obojica su sinova oboljela od bolesti te su, pomireni s Bogom i majkom, sveto preminuli.
Ostavši sama, Rita je ponovno osjetila poziv na redovnički život. Zatražila je prijem u samostan sestara augustinki svete Marije Magdalene u Casciji, no sestre su je nekoliko puta odbile jer je bila udovica i zbog straha od obiteljskih osveta. Rita se nije pokolebala: molitvom i postom uspjela je postići potpuno pomirenje između obitelji svoga pokojnoga muža i njegovih ubojica. Predaja bilježi da su je u samostan, unatoč zaključanim vratima, čudesno uveli njezini nebeski zaštitnici, sveti Ivan Krstitelj, sveti Augustin i sveti Nikola Tolentinski. Redovnice su je tada s radošću primile, te je Rita obukla augustinski habit.
U samostanu je provela četrdeset godina u strogoj pokori, postu i stalnoj molitvi. Godine 1432. (ili 1442.), nakon što je slušala potresnu propovijed o Muci Isusovoj, kleknula je pred raspelo i zamolila da osjeti barem dio Spasiteljevih patnji. U tom času s Kristove trnove krune odvojio se trn i duboko se zabio u Ritino čelo, ostavivši bolnu ranu koju je svetica nosila petnaest godina sve do smrti. Posljednje godine života provela je prikovana za postelju u teškim bolovima, a pred samu smrt zimi je u zaleđenom vrtu u Roccaporeni procvala mirisna crvena ruža i dozreli plodovi smokve. Preminula je u Gospodinu u Casciji 22. svibnja 1457. godine.
Čuda
Gospodin je svetu Ritu proslavio nebrojenim čudesnim djelima za života i nakon smrti. Kada je poglavarica u samostanu iskušavala njezinu poslušnost zapovjedivši joj da svakodnevno zalijeva suhi panj vinove loze u klaustru, suho je drvo po Ritinoj vjeri i poslušnosti oživjelo, zazelenjelo se i donijelo obilat urod grožđa. Zimski procvat ruže i dozrijevanje smokava usred snijega u Roccaporeni potvrdili su njezinu svetost. Nakon njezine smrti njezino tijelo nije podleglo raspadanju, već je ostalo netaknuto šireći divan cvjetni miris, a na njezinu su se grobu u Casciji događala čudesna ozdravljenja slijepih i neizlječivo bolesnih.
Štovanje i zaštitništvo
Rimokatolička Crkva slavi spomendan svete Rite 22. svibnja. Papa Urban VIII. proglasio ju je blaženom 1626. godine, a papa Lav XIII. svečano ju je kanonizirao 24. svibnja 1900. godine. Njezino neraspadnuto tijelo počiva u staklenoj arci u bazilici svete Rite u Casciji, kamo svakodnevno hodočaste rijeke vjernika iz cijeloga svijeta. U umjetnosti se prikazuje u crnom habitu augustinke s ranom od trna na čelu, držeći u ruci raspelo, buket ruža i smokve. U kršćanskom narodu s ljubavlju se naziva „sveticom nemogućega i beznadnih slučajeva“, a zaštitnica je bračnih drugova u teškim brakovima, majki, udovica i zlostavljanih osoba.
Isti dan, 22. svibnja, slave se i
- Blažena Marija Dominika Brun Barbantini, redovnica 19. stoljeće
- Sveta Kiterija, djevica 5. stoljeće
- Sveti Ato od Pistoje, biskup 12. stoljeće
- Sveti Bazilisk iz Komane, biskup i mučenik 4. stoljeće
- Sveti Kast i Emil, mučenici 3. stoljeće
- Sveti Lup od Limogesa, biskup 7. stoljeće
- Sveti Mihael Hồ Đình Hy, mučenik 19. stoljeće
- Sveti Ozonije od Angoulêmea, biskup 4. stoljeće
- Blažena Humilitas (Rozana), opatica 14. stoljeće
- Blaženi Ivan Forest, prezbiter i mučenik 16. stoljeće
- Blaženi Matej iz Arime, vjeroučitelj i mučenik 17. stoljeće
- Blaženi Petar od Uznesenja i Ivan Krstitelj Machado, prezbiteri i mučenici 17. stoljeće
- Sveta Julija Korzikanska, djevica i mučenica 5. stoljeće
- Sveti Dominik Ngôn, mučenik 19. stoljeće
- Sveti Ivan Parmenski, opat 10. stoljeće