Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 15. stoljeće › Životopisi › Sveta Rita iz Cascije

Sveta Rita iz Cascije
Klikni za povećanje
×
Sveta Rita iz Cascije
Sveta Rita iz Cascije. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETICA · REDOVNICA

Sveta Rita iz Cascije

Spomendan
22. svibnja
Razdoblje
15. stoljeće
Smrt
1457.

Život

Sveta Rita iz Cascije (krsnim imenom Margareta Lotti) rođena je 1381. godine u planinskom selu Roccaporena nedaleko od Cascije u Umbriji, u pobožnoj obitelji Antonija Lottija i Amate Ferri. Njezini su roditelji u narodu bili poznati kao mirotvorci koji su mirili zavađene obitelji. Rita je od djetinjstva u srcu nosila žarku želju da svoj život u djevičanstvu posveti Bogu u samostanu, no iz poslušnosti prema ostarjelim roditeljima pristala je stupiti u brak s Paolom Mancinijem.

Njezin je suprug bio čovjek prijeke, nagle i nasilne naravi. Rita je punih osamnaest godina s herojskim strpljenjem, molitvom i blagošću podnosila njegove uvrede i grubosti. Svojom nesalomljivom krotkošću uspjela je smekšati njegovo tvrdo srce i privesti ga kršćanskom miru i obraćenju. U braku su dobili dva sina, Ivana Jakova i Pavla Mariju. No kada je izgledalo da je u obitelji zavladao mir, njezin je suprug jedne noći ubijen u zasjedi zbog starih razmirica.

Rita je u duhu Kristova evanđelja javno oprostila ubojicama svoga supruga, no rodbina je poticala njezine sinove na krvnu osvetu. Vidjevši da njezine majčinske molbe ne mogu posve odvratiti sinove od osvete i teškoga grijeha, Rita je u vapaju zamolila Gospodina da radije uzme njezinu djecu k sebi nego da njihove duše propadnu u ubojstvu i mržnji. Nedugo zatim obojica su sinova oboljela od bolesti te su, pomireni s Bogom i majkom, sveto preminuli.

Ostavši sama, Rita je ponovno osjetila poziv na redovnički život. Zatražila je prijem u samostan sestara augustinki svete Marije Magdalene u Casciji, no sestre su je nekoliko puta odbile jer je bila udovica i zbog straha od obiteljskih osveta. Rita se nije pokolebala: molitvom i postom uspjela je postići potpuno pomirenje između obitelji svoga pokojnoga muža i njegovih ubojica. Predaja bilježi da su je u samostan, unatoč zaključanim vratima, čudesno uveli njezini nebeski zaštitnici, sveti Ivan Krstitelj, sveti Augustin i sveti Nikola Tolentinski. Redovnice su je tada s radošću primile, te je Rita obukla augustinski habit.

U samostanu je provela četrdeset godina u strogoj pokori, postu i stalnoj molitvi. Godine 1432. (ili 1442.), nakon što je slušala potresnu propovijed o Muci Isusovoj, kleknula je pred raspelo i zamolila da osjeti barem dio Spasiteljevih patnji. U tom času s Kristove trnove krune odvojio se trn i duboko se zabio u Ritino čelo, ostavivši bolnu ranu koju je svetica nosila petnaest godina sve do smrti. Posljednje godine života provela je prikovana za postelju u teškim bolovima, a pred samu smrt zimi je u zaleđenom vrtu u Roccaporeni procvala mirisna crvena ruža i dozreli plodovi smokve. Preminula je u Gospodinu u Casciji 22. svibnja 1457. godine.

Čuda

Gospodin je svetu Ritu proslavio nebrojenim čudesnim djelima za života i nakon smrti. Kada je poglavarica u samostanu iskušavala njezinu poslušnost zapovjedivši joj da svakodnevno zalijeva suhi panj vinove loze u klaustru, suho je drvo po Ritinoj vjeri i poslušnosti oživjelo, zazelenjelo se i donijelo obilat urod grožđa. Zimski procvat ruže i dozrijevanje smokava usred snijega u Roccaporeni potvrdili su njezinu svetost. Nakon njezine smrti njezino tijelo nije podleglo raspadanju, već je ostalo netaknuto šireći divan cvjetni miris, a na njezinu su se grobu u Casciji događala čudesna ozdravljenja slijepih i neizlječivo bolesnih.

Štovanje i zaštitništvo

Rimokatolička Crkva slavi spomendan svete Rite 22. svibnja. Papa Urban VIII. proglasio ju je blaženom 1626. godine, a papa Lav XIII. svečano ju je kanonizirao 24. svibnja 1900. godine. Njezino neraspadnuto tijelo počiva u staklenoj arci u bazilici svete Rite u Casciji, kamo svakodnevno hodočaste rijeke vjernika iz cijeloga svijeta. U umjetnosti se prikazuje u crnom habitu augustinke s ranom od trna na čelu, držeći u ruci raspelo, buket ruža i smokve. U kršćanskom narodu s ljubavlju se naziva „sveticom nemogućega i beznadnih slučajeva“, a zaštitnica je bračnih drugova u teškim brakovima, majki, udovica i zlostavljanih osoba.

Isti dan, 22. svibnja, slave se i