SVETICA · REDOVNICA
Sveta Franciska Rimska
- Spomendan
- 9. ožujka
- Razdoblje
- 15. stoljeće
- Smrt
- 1440.
Život
Sveta Franciska Rimska, u narodu s ljubavlju nazvana Francesca Romana, rodila se u Rimu 1384. godine u uglednoj i bogatoj plemićkoj obitelji Bussa de' Leoni, od oca Pavla i majke Jakobele de' Roffredeschi. Krštena je u crkvi svete Agneze na Trgu Navona. Još kao djevojčica osjetila je snažnu privlačnost prema posvećenom životu i čeznula za odlaskom u samostan, no po izričitoj očevoj volji morala se u dvanaestoj godini udati za mladoga plemića Lorenza de' Ponzianija, zapovjednika papske konjice. Premda sklopljen po obiteljskom dogovoru, njihov je brak trajao punih četrdeset godina u uzajamnom poštovanju, ljubavi i vjernosti. U obiteljskoj palači u rimskoj četvrti Trastevere rodila je troje djece: Battistu, Evangelistu i Agnezu, no dvoje mlađih prerano je pokosila pošast kuge.
U teškim vremenima nemira, gladi i ratnih razaranja koja su pustošila Rim tijekom Zapadnoga raskola, Franciska se posvetila djelima djelotvorne kršćanske ljubavi. Sa svojom šogoricom Vannozzom obilazila je ubožnice, dvorila gubavce i bolesnike po gradskim bolnicama te vlastiti dom pretvorila u sklonište za siromahe. Kada je grad zahvatila glad, rasprodala je svoje skupocjene haljine i nakit kako bi nahranila gladne, a kolima je obilazila polja sakupljajući drva za ogrjev i ljekovito bilje za bolesne. Njezin suprug Lorenzo bio je u vojnim sukobima teško ranjen, njihov sin Battista odveden kao talac, a obiteljska imovina opljačkana i uništena. Sve te nevolje Franciska je podnijela s nepokolebljivom strpljivošću i predanjem u Božju providnost, neumorno njegujući svoga bolesnog muža sve do njegove smrti.
Privučene njezinim svetim primjerom, mnoge su rimske plemkinje napustile isprazan svjetovni život. Na svetkovinu Velike Gospe, 15. kolovoza 1425. godine, Franciska je u bazilici Santa Maria Nuova okupila skupinu pobožnih žena koje su se posvetile Majci Božjoj kao oblate pod Pravilom svetoga Benedikta. Godine 1433. utemeljile su samostan Tor de' Specchi podno rimskoga Kapitolija, živeći zajedničkim životom molitve i služenja bez stroge klauzure i svečanih zavjeta, što je ubrzo potvrdio papa Eugen IV. Nakon suprugove smrti 1436. godine, Franciska je kao siromašna prosjakinja zakucala na vrata samostana Tor de' Specchi tražeći prijem među svoje oblate, gdje su je sestre odmah izabrale za poglavaricu. Okrijepljena svetim sakramentima, sveta je Franciska blago preminula u Gospodinu u Trastevereu 9. ožujka 1440. godine, upravo onoga dana koji je sama unaprijed prorekla.
Čuda
Gospodin je svetu Francisku obdario izvanrednim mističnim darovima, zanosima i čudesima. Tijekom cijeloga života bila je obdarena tjelesnim viđenjem svoga anđela čuvara, koji je hodao uz nju i svijetlio joj poput nebeske svjetiljke dok je noću obilazila mračne rimske ulice pomažući siromasima. Kada je njezin svekar u ljutnji zaključao smočnice i oduzeo joj ključeve jer je sve dijelila sirotinji, nakon Franciskine žarke molitve prazne posude za žito i bačve za vino pronađene su čudesno napunjene do vrha. Kada su neprijateljski vojnici htjeli odvesti njezina sina Battistu kao taoca i popeli ga na konja, životinja se unatoč žestokim udarcima bičem nije htjela pomaknuti s mjesta sve dok dječaka nisu vratili majci koja ga je predala u zaštitu Gospi. Imala je i dar proroštva, točno prorekavši prestanak Zapadnoga raskola, te milost čitanja ljudskih srdaca i ozdravljanja bolesnih.
Štovanje i zaštitništvo
Svetom ju je svečano proglasio papa Pavao V. 29. svibnja 1608. godine bulom Caelestis aquae flumen. Njezino tijelo počiva u staklenome lijesu ispod glavnoga oltara u rimskoj crkvi Santa Maria Nuova na Rimskom forumu, koja se od tada naziva crkvom svete Franciske Rimske. Zajedno sa svetim Petrom i Pavlom časti se kao glavna nebeska zaštitnica grada Rima. Papa Pio XI. proglasio ju je 1925. godine zaštitnicom vozača automobila i motorista, u spomen na njezina anđela čuvara koji joj je rasvjetljavao put kroz tminu. Zaštitnica je i udovica te benediktinskih oblata. Njezin liturgijski spomendan slavi se 9. ožujka. U umjetnosti se prikazuje u crnoj haljini i bijelom velu benediktinske oblate, u pratnji anđela čuvara ili s košarom kruha i posudom s melemom za bolesnike.
Isti dan, 9. ožujka, slave se i
- Sveta Katarina Bolonjska, djevica 15. stoljeće
- Sveti Bruno Kverfurtski, biskup i mučenik 11. stoljeće
- Sveti Dominik Savio, mladac 19. stoljeće
- Sveti Pacijan od Barcelone, biskup 4. stoljeće
- Sveti Vital iz Castronova, monah 10. stoljeće
- Četrdeset mučenika iz Sebaste, vojnici i mučenici 4. stoljeće
- Sveti Petar Ch'oe Hyong i Ivan Krstitelj Chon Chang-un, mučenici 19. stoljeće