SVETAC · KRALJEVIĆ
Sveti Kazimir
- Spomendan
- 4. ožujka
- Razdoblje
- 15. stoljeće
- Smrt
- 1484.
Opći rimski kalendarKraljevi, kraljice i vladari
Među najštovanijima: Najštovaniji na poljskom području
Život
Sveti Kazimir, poljski i litavski kraljević, rođen je u kraljevskome dvorcu Wawel u Krakovu 3. listopada 1458. godine, kao treće dijete i drugi sin kralja Kazimira IV. Jagelovića i kraljice Elizabete Habsburške. Po ocu je bio unuk Vladislava II. Jagela koji je uveo kršćanstvo u Litvu, a preko majke potomak njemačkih, čeških i ugarskih kraljeva. Njegov stric Vladislav III. poginuo je kod Varne 1444. godine braneći kršćansku Europu od Osmanlija. Odgoj mladoga kraljevića roditelji su povjerili učenomu povjesničaru i krakovskomu kanoniku Janu Długoszu te humanistu Filippu Buonaccorsiju zvanom Callimachus. Długosz, čovjek duboke vjere i strogih načela, usadio je u dušu mladoga Kazimira nesalomljivu privrženost Bogu, skromnost i ljubav prema vrlini. Kraljević se odlikovao iznimnom bistrinom uma, govorio je poljski, litavski, latinski i njemački jezik te je pokazivao veliku rječitost.
Kada mu je bilo trinaest godina, skupina ugarskih velikaša nezadovoljnih vlašću Matije Korvina ponudila mu je krunu svetoga Stjepana. Vođen željom da brani kršćanstvo od turske opasnosti, mladi je kraljević s vojskom krenuo prema Ugarskoj, no vidjevši političke spletke, neslogu velikaša i protivljenje pape Siksta IV. koji je nastojao izbjeći sukobe među kršćanima, Kazimir se vratio u domovinu, doživjevši taj neuspjeh kao jasan znak da se kloni svjetoljubivih osvajanja i zemaljske slave. Vratio se studiju i molitvi pod vodstvom oca Długosza.
Nakon što je njegov stariji brat Vladislav 1471. godine postao češki kralj, Kazimir je postao zakoniti prijestolonasljednik poljske krune. Kada je njegov otac kralj otišao u Litvu, povjerio je mladomu Kazimiru upravu nad Poljskom. Od 1481. do 1483. godine mladi je kraljević upravljao kraljevstvom s iznimnom razboritošću, mudrošću i pravednošću, braneći siromahe od nasilja plemića i vodeći brigu o redu u državi. Kada mu je otac ponudio brak s kćeri cara Fridrika III., Kazimir je ponudu odlučno odbio, položivši zavjet trajnog djevičanstva Gospodinu. Njegovo tijelo, oslabljeno strogim postovima, cjelonoćnim molitvama i spavanjem na goloj zemlji, zahvatila je teška plućna bolest. Na putu prema Litvi, u kraljevskome dvorcu u Grodnu, okrijepljen svetim sakramentima i s riječima molitve na usnama, blago je usnuo u Gospodinu 4. ožujka 1484. godine, u svojoj dvadeset i šestoj godini života.
Čuda
Sveti Kazimir resio se anđeoskom čistoćom i dubokom pobožnošću prema euharistijskomu Isusu i Presvetoj Djevici Mariji. Često je noću, po cičoj zimi i nepogodama, klečao pred zaključanim vratima katedrala u dubokome molitvenom zanosu. Osobitu je ljubav gajio prema marijanskomu himnu svetoga Bernarda iz Clairvauxa Omni die dic Mariae, koji je svakodnevno molio. Prema postojanoj predaji, nakon njegove smrti poljska je vojska na rijeci Zapadnoj Dvini izvojevala čudesnu pobjedu nad neprijateljem nakon što se sveti Kazimir u sjaju pojavio na nebu i pokazao vojnicima siguran prijelaz preko nabujale rijeke. Kada je 1604. godine otvoren njegov grob u katedrali u Vilniusu, njegovo je tijelo pronađeno posve neraspadnuto, šireći predivan miomiris, a na njegovim je prsima pronađen netaknut tekst njegova omiljenoga marijanskog himna.
Štovanje i zaštitništvo
Tijelo svetoga Kazimira počiva u veličanstvenoj baroknoj kapeli u katedrali svetoga Stanislava i Vladislava u Vilniusu u Litvi. Papa Lav X. pokrenuo je postupak ispitivanja njegova svetačkoga života povjerivši ga nunciju Zaccariji Ferreriju, a papa Hadrijan VI. kanonizirao ga je 1522. godine. Papa Klement VIII. odredio je 1602. godine da se njegov blagdan slavi 4. ožujka, a papa Pavao V. unio ga je u opći rimski brevijar. Papa Urban VIII. proglasio ga je 1636. godine glavnim zaštitnikom Litve, a papa Pio XII. proglasio ga je 1948. godine posebnim nebeskim zaštitnikom mladeži.
Sveti Kazimir slavi se kao zaštitnik Poljske, Litve, mladeži, bogoslova i neženja. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u kneževskome ili kraljevskom ruhu s krunom i hermelinskim plaštem, držeći u ruci bijeli ljiljan kao znak neokaljane čistoće, krunicu ili svitak s riječima hvale Majci Božjoj.
Isti dan, 4. ožujka, slave se i
- Blažena Placida Viel, djevica 19. stoljeće
- Blaženi Humbert III. Savojski, grof 12. stoljeće
- Blaženi Kristofor Bales, prezbiter, Aleksandar Blake i Nikola Horner, mučenici 16. stoljeće
- Blaženi Ivan Antun Farina, biskup 19. stoljeće
- Blaženi Miečislav Bohatkiewicz, Vladislav Maćkowiak i Stanislav Pyrtek, prezbiteri i mučenici 20. stoljeće
- Sveti Apijan iz Comacchija, pustinjak 8. stoljeće
- Sveti Bazin od Triera, biskup 8. stoljeće
- Sveti Fotije, Arhelaj, Kvirin i 17 drugova, mučenici 4. stoljeće
- Sveti Petar od Cave, opat 11. stoljeće