SVETICA · DJEVICA
Sveta Koleta Boylet
- Spomendan
- 6. ožujka
- Razdoblje
- 15. stoljeće
- Smrt
- 1447.
Život
Sveta Koleta Boylet (Nicolette Boellet) rodila se 13. siječnja 1381. godine u mjestu Corbie u pokrajini Pikardiji u Francuskoj, od oca Roberta, samostanskoga tesara u tamošnjoj benediktinskoj opatiji, i majke Margarete Moyon. Njezini su roditelji već bili u poodmakloj dobi i bez djece, pa su usrdno molili svetoga Nikolu iz Barija za potomstvo; kada je majka u šezdesetoj godini rodila djevojčicu, nazvali su je iz zahvalnosti Nicolette, od čega je nastalo ime Koleta. Odgajana u dubokom razmatranju Kristove muke, Koleta se već u ranom djetinjstvu odlikovala iznimnom ljubavlju prema siromasima i neprestanoj molitvi.
Nakon smrti roditelja 1399. godine razdijelila je preostalu imovinu siromasima te je tražila svoje mjesto u posvećenom životu: najprije je boravila među beginama, zatim kod benediktinki i klarisa urbanistkinja, no nigdje nije nalazila željenu strogost. Godine 1402. obukla je habit Trećega reda svetoga Franje i uz dopuštenje opata u Corbieu dala se zazidati kao rekluza u malu ćeliju prislonjenu uz župnu crkvu svetoga Stjepana. U toj potpunoj osami provela je četiri godine u postu i kontemplaciji. Ondje je u viđenju ugledala svetoga Franju Asiškoga koji ju je pozvao da obnovi njegov Drugi red siromašnih gospođa i vrati ga na prvotnu strogost i siromaštvo pravila svete Klare.
Godine 1406. oslobođena je zavjeta osame te je pošla u Nicu pred avignonskoga papu Benedikta XIII., kojega je Francuska tada priznavala. Papa ju je primio među klarise te joj podijelio ovlasti za osnivanje i obnovu samostana. Uz potporu grofice Blanche Ženevske i svoga duhovnika fra Henrika de la Beaumea, Koleta je 1410. godine započela svoju veliku obnovu u Besançonu. Njezina se reforma, prožeta potpunim evanđeoskim siromaštvom, bosonogim hodom i neprestanim nemrsom, munjevito proširila Francuskom, Flandrijom i njemačkim zemljama. Tijekom svoga života utemeljila je ili obnovila sedamnaest ženskih samostana, a potaknula je i obnovu među muškom braćom (koletanci). Njezine posebne konstitucije za sestre potvrdili su pape Nikola V., Pio II. i Siksto IV. Sveta je Koleta blago preminula u Gospodinu u samostanu u Gentu u Flandriji 6. ožujka 1447. godine.
Čuda
Život svete Kolete bio je obilježen mnogim čudesnim događajima. Kada je na putu u Nicu boravila u kući prijatelja čija je žena bila na umoru pri teškom porodu, Koleta je pošla u crkvu i izmolila sretan porođaj; rođena djevojčica Petronila kasnije je postala njezina tajnica i spisateljica njezina životopisa. U Besançonu je svojim molitvama vratila u život mrtvorođeno dijete, zamotavši ga u svoj redovnički veo koji je primila od pape. U trenutcima oskudice u njezinim se samostanima čudesno umnažao kruh i vino, a predaja bilježi da su joj se divlje ptice i janjad bez straha približavali i jeli iz njezinih ruku.
Štovanje i zaštitništvo
Tijelo svete Kolete počiva u samostanu klarisa koletinki u Polignyju u Francuskoj, kamo su njezine relikvije prenesene iz Genta. Papa Klement XII. proglasio ju je blaženom 23. siječnja 1740. godine, a papa Pio VII. svečano ju je kanonizirao 24. svibnja 1807. godine. Njezin liturgijski spomendan u Rimskom martirologiju slavi se 6. ožujka. Glavna je nebeska zaštitnica žena koje žele začeti i roditi djecu, trudnica, rodilja i bolesne dojenčadi. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u habitu klarisa, bosonoga, držeći u ruci raspelo, križ ili svjetiljku, često okružena pticama ili s djetetom koje prima u naručje.
Isti dan, 6. ožujka, slave se i
- Sveta Ruža Viterbska, djevica 13. stoljeće
- Sveti Fridolin, opat 6. stoljeće
- Sveti Hrodegang od Metza, biskup 8. stoljeće
- Sveti Julijan Toledski, biskup 7. stoljeće
- Sveti Kirijak od Triera, prezbiter 4. stoljeće
- Sveti Marcijan Tortonski, biskup i mučenik, i sveti Viktorin, mučenik 2. stoljeće
- Sveti Olegarij od Tarragone, biskup 12. stoljeće
- Četrdeset i dva amorejska mučenika, mučenici 9. stoljeće
- Sveti Evagrije Carigradski, biskup 4. stoljeće
- Sveti Viktorin Nikomedijski, mučenik 4. stoljeće