Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 15. stoljeće › Životopisi › Sveta Koleta Boylet

Sveta Koleta Boylet
Klikni za povećanje
×
Sveta Koleta Boylet
Sveta Koleta Boylet. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETICA · DJEVICA

Sveta Koleta Boylet

Spomendan
6. ožujka
Razdoblje
15. stoljeće
Smrt
1447.

Život

Sveta Koleta Boylet (Nicolette Boellet) rodila se 13. siječnja 1381. godine u mjestu Corbie u pokrajini Pikardiji u Francuskoj, od oca Roberta, samostanskoga tesara u tamošnjoj benediktinskoj opatiji, i majke Margarete Moyon. Njezini su roditelji već bili u poodmakloj dobi i bez djece, pa su usrdno molili svetoga Nikolu iz Barija za potomstvo; kada je majka u šezdesetoj godini rodila djevojčicu, nazvali su je iz zahvalnosti Nicolette, od čega je nastalo ime Koleta. Odgajana u dubokom razmatranju Kristove muke, Koleta se već u ranom djetinjstvu odlikovala iznimnom ljubavlju prema siromasima i neprestanoj molitvi.

Nakon smrti roditelja 1399. godine razdijelila je preostalu imovinu siromasima te je tražila svoje mjesto u posvećenom životu: najprije je boravila među beginama, zatim kod benediktinki i klarisa urbanistkinja, no nigdje nije nalazila željenu strogost. Godine 1402. obukla je habit Trećega reda svetoga Franje i uz dopuštenje opata u Corbieu dala se zazidati kao rekluza u malu ćeliju prislonjenu uz župnu crkvu svetoga Stjepana. U toj potpunoj osami provela je četiri godine u postu i kontemplaciji. Ondje je u viđenju ugledala svetoga Franju Asiškoga koji ju je pozvao da obnovi njegov Drugi red siromašnih gospođa i vrati ga na prvotnu strogost i siromaštvo pravila svete Klare.

Godine 1406. oslobođena je zavjeta osame te je pošla u Nicu pred avignonskoga papu Benedikta XIII., kojega je Francuska tada priznavala. Papa ju je primio među klarise te joj podijelio ovlasti za osnivanje i obnovu samostana. Uz potporu grofice Blanche Ženevske i svoga duhovnika fra Henrika de la Beaumea, Koleta je 1410. godine započela svoju veliku obnovu u Besançonu. Njezina se reforma, prožeta potpunim evanđeoskim siromaštvom, bosonogim hodom i neprestanim nemrsom, munjevito proširila Francuskom, Flandrijom i njemačkim zemljama. Tijekom svoga života utemeljila je ili obnovila sedamnaest ženskih samostana, a potaknula je i obnovu među muškom braćom (koletanci). Njezine posebne konstitucije za sestre potvrdili su pape Nikola V., Pio II. i Siksto IV. Sveta je Koleta blago preminula u Gospodinu u samostanu u Gentu u Flandriji 6. ožujka 1447. godine.

Čuda

Život svete Kolete bio je obilježen mnogim čudesnim događajima. Kada je na putu u Nicu boravila u kući prijatelja čija je žena bila na umoru pri teškom porodu, Koleta je pošla u crkvu i izmolila sretan porođaj; rođena djevojčica Petronila kasnije je postala njezina tajnica i spisateljica njezina životopisa. U Besançonu je svojim molitvama vratila u život mrtvorođeno dijete, zamotavši ga u svoj redovnički veo koji je primila od pape. U trenutcima oskudice u njezinim se samostanima čudesno umnažao kruh i vino, a predaja bilježi da su joj se divlje ptice i janjad bez straha približavali i jeli iz njezinih ruku.

Štovanje i zaštitništvo

Tijelo svete Kolete počiva u samostanu klarisa koletinki u Polignyju u Francuskoj, kamo su njezine relikvije prenesene iz Genta. Papa Klement XII. proglasio ju je blaženom 23. siječnja 1740. godine, a papa Pio VII. svečano ju je kanonizirao 24. svibnja 1807. godine. Njezin liturgijski spomendan u Rimskom martirologiju slavi se 6. ožujka. Glavna je nebeska zaštitnica žena koje žele začeti i roditi djecu, trudnica, rodilja i bolesne dojenčadi. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u habitu klarisa, bosonoga, držeći u ruci raspelo, križ ili svjetiljku, često okružena pticama ili s djetetom koje prima u naručje.

Isti dan, 6. ožujka, slave se i