Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 15. stoljeće › Životopisi › Blažena Elizabeta Picenardi

BLAŽENICA · DJEVICA

Blažena Elizabeta Picenardi

Spomendan
19. veljače
Razdoblje
15. stoljeće
Smrt
1468.

Život

Blažena Elizabeta Picenardi (poznata i kao Elizabeta Mantovska) rođena je 1428. godine u Mantovi u Lombardiji, u plemićkoj obitelji oca Leonarda Picenardija, upravitelja dvora markiza Gonzage, i majke Paole Nuvoloni. Odgojena u vjeri i pobožnosti, rano je ostala bez majke, pa ju je otac sam podučavao u latinskom jeziku i kršćanskim krepostima. Stanovala je u blizini crkve i samostana svetoga Barnabe, koji su vodili oci serviti.

Premda je otac za nju priželjkivao brak s uglednim plemićem, Elizabeta je u dvadesetoj godini života, zajedno sa sestrom Orsinom, odlučila izabrati posvećeni život. Godine 1448. stupila je u Treći red slugu Blažene Djevice Marije (servitske mantelate), položivši zavjete u crkvi svetoga Barnabe. Odlučila je ostati u očinskom domu, živeći kao prava posvećena djevica usred svakodnevnih obiteljskih stvarnosti.

Nakon očeve smrti 1465. godine, preselila se u dom svoje udane sestre Orsine, gdje je imala malu i skrovitu ćeliju rezerviranu samo za molitvu. Iz kuće je izlazila gotovo isključivo radi odlaska u crkvu na svetu misu i ispovijed kod fra Barnabe. Elizabeta je provodila dane u neprekidnom razmatranju Svetoga pisma i molitvi časoslova poput redovnika u koru. Svakodnevno je pristupala svetoj pričesti, što je u to vrijeme bila rijetka milost. Ispod jednostavnoga odijela nosila je oštru kostrijet i željezni pokornički pojas širok četiri prsta, kojim se opasala sve do smrti. Njezina duboka marijanska pobožnost, anđeoska blagost i mudrost privukle su mnoge djevojke i žene Mantove na put kreposnoga života.

Osjetivši da joj se bliži kraj, sastavila je oporuku ostavivši svoj časoslov i skromna sredstva samostanu svetoga Barnabe. Preminula je u Gospodinu u Mantovi 19. veljače 1468. godine, u četrdesetoj godini života.

Čuda

Nakon njezina preminuća na njezinu su se grobu počela događati mnoga čudesna uslišanja. Među njima je osobito ostalo zabilježeno čudesno spasenje jedne djevojčice koja je upala u jezero i ostala pod vodom pola sata: na usrdni zaziv blaženoj Elizabeti dijete je izvučeno živo i neozlijeđeno.

Štovanje i zaštitništvo

Rimokatolička Crkva slavi spomendan blažene Elizabete Picenardi 19. veljače. Papa Pio VII. službeno je potvrdio njezino pradavno i neprekinuto štovanje 10. ili 20. studenoga 1804. godine. Njezino se tijelo stoljećima čuvalo u crkvi svetoga Barnabe u Mantovi, a kasnije je preneseno u župnu crkvu u Torre de' Picenardi pokraj Cremone, gdje i danas s poštovanjem počiva. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u habitu servitske trećoredice s crnim velom, s časoslovom i krunicom u ruci, s ljiljanom čistoće i željeznim pokorničkim pojasom, u stavu pobožnoga razmatranja pred likom Blažene Djevice Marije. Zaštitnica je posvećenih laika, trećoredica i djevojaka koje njeguju čistoću srca.

Isti dan, 19. veljače, slave se i