Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 15. stoljeće › Životopisi › Sveti Bernardin Sijenski

Sveti Bernardin Sijenski
Klikni za povećanje
×
Sveti Bernardin Sijenski
Sveti Bernardin Sijenski. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · PREZBITER

Sveti Bernardin Sijenski

Spomendan
20. svibnja
Razdoblje
15. stoljeće
Smrt
1444.

Život

Sveti Bernardin Sijenski rodio se 8. rujna 1380. godine u mjestu Massa Marittima u Toskani, u plemićkoj obitelji Albizzeschi, u vrijeme kada mu je otac Tollo ondje bio upravitelj. Već u šestoj godini ostao je siroče bez oca i majke, pa su ga u Sieni s velikom kršćanskom ljubavlju odgojile pobožne tetke. Nakon završenoga studija građanskoga i crkvenoga prava, mladi se Bernardin 1397. godine upisao u Bratovštinu Naše Gospe pri glasovitoj bolnici Santa Maria della Scala u Sieni. Kada je 1400. godine grad zahvatila strašna epidemija kuge, Bernardin je s nekolicinom drugova preuzeo cjelokupnu upravu nad bolnicom, dvoreći danonoćno najteže kužne bolesnike puna četiri mjeseca, pri čemu mu je zdravlje trajno narušeno.

Nakon što je razdijelio svoje nasljedstvo siromasima, 8. rujna 1402. godine obukao je habit Reda manje braće u Sieni, a potom se povukao u samostan stroge opservancije na Caprioli izvan grada. Za svećenika je zaređen 1404. godine. Kada je slavni sveti Vinko Fererski propovijedao u Aleksandriji u Pijemontu, u duhu je prorekao da se među njegovim slušateljima nalazi mladi redovnik koji će postati novi apostol Italije i preuzeti naviještanje Evanđelja. To se proročanstvo ispunilo krajem 1417. godine u Milanu, kada je Bernardin započeo svoje glasovito propovjedničko djelo. Pješice je prehodao cijelu Italiju, propovijedajući na gradskim trgovima pred mnoštvom od trideset tisuća ljudi, jer crkve nisu mogle primiti sve slušatelje.

Njegove su propovijedi donijele neviđeni duhovni preporod u gradovima razdiranim mržnjom i građanskim ratovima. Neustrašivo je ustajao protiv lihvarstva, kocke, razvratnosti i nepravde, a u svom djelu O ugovorima i lihvi (Tractatus de contractis et usuris) postavio je temelje kršćanske etike gospodarstva, braneći pošteni rad i potičući osnivanje zalagaonica za pomoć siromasima. Svuda je mirio zakrvljene stranke gvelfa i gibelina. Kao glavno oruđe obnove naroda promicao je žarku pobožnost Presvetomu Imenu Isusovu: na kraju propovijedi podizao bi drvenu pločicu s urezanim monogramom IHS u krugu zlatnoga sunca s dvanaest zraka, pozivajući puk na klanjanje Imenu pred kojim se prigiba svako koljeno (Fil 2,10da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika.). Zbog toga je lažno optužen za uvođenje novotarija, no na suđenju pred papom Martinom V. u Rimu 1427. godine, gdje ga je branio sveti Ivan Kapistranski, njegova je pravovjernost u potpunosti dokazana. Triput je odbio biskupsku čast, govoreći u šali da je cijela Italija njegova biskupija. Kao generalni vikar franjevačke opservancije silno je proširio red, podigavši stotine samostana. Iscrpljen neprestanim radom, preminuo je u samostanu u L'Aquili u Abruzzima 20. svibnja 1444. godine.

Čuda

Sveti je Bernardin bio proslavljen tolikim čudesima da su ga vjernici nazivali čudotvorcem. Svojom je molitvom trenutno liječio bolesne, vraćao vid slijepima i sluh gluhima te oslobađao opsjednute od vlasti zlih duhova. Zabilježeno je da se nakon njegove smrti u L'Aquili njegovo tijelo u crkvi nalazilo izloženo danima, a iz njegova je odra potekla svježa krv kada su se pred njim izmirile dvije zaklete zavađene obitelji. Na njegovu grobu zabilježena su brojna uskrsnuća mrtvih i ozdravljenja od neizlječivih bolesti.

Štovanje i zaštitništvo

Svetim ga je proglasio papa Nikola V. već na Duhove 1450. godine, jedva šest godina nakon njegove smrti. Njegovo sveto tijelo počiva u velebnoj bazilici svetoga Bernardina u L'Aquili. U Rimskom martirologiju njegov se spomen slavi 20. svibnja. Zaštitnik je propovjednika, tkalaca, oglašivača i djelatnika u odnosima s javnošću, a zaziva se i protiv bolesti dišnih putova i krvarenja. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u sivom ili smeđem franjevačkom habitu s tri biskupske mitre pod nogama koje označavaju odbijene biskupije, držeći u ruci pločicu sa sjajnim monogramom IHS okruženim zrakama sunca.

Isti dan, 20. svibnja, slave se i