Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 20. stoljeće › Životopisi › Blaženi Arkanđeo Tadini

Blaženi Arkanđeo Tadini
Klikni za povećanje
×
Blaženi Arkanđeo Tadini
Blaženi Arkanđeo Tadini. Izvor slike: Wikimedia Commons

BLAŽENIK · PREZBITER

Blaženi Arkanđeo Tadini

Spomendan
20. svibnja
Razdoblje
20. stoljeće
Smrt
1912.

Život

Sveti Arkanđeo Tadini rodio se 12. listopada 1846. godine u mjestu Verolanuova pokraj Brescie u sjevernoj Italiji, kao najmlađe dijete u plemićkoj obitelji Pietra Tadinija i Antonije Gadola. U djetinjstvu je prebolio tešku bolest koja mu je ugrozila život. Pošao je stopama starijega brata Giulija te je 1864. godine stupio u dijecezansko sjemenište u Bresciji kako bi se pripremio za svećeništvo. Tijekom studija doživio je nesreću u kojoj je slomio koljeno, a zbog nedostatnoga liječenja ostao je trajno hrom na jednu nogu, što ga je primoralo da cijeloga života hoda uz pomoć štapa.

Za svećenika je zaređen 19. lipnja 1870. godine po rukama kneza biskupa Trenta Benedetta Riccabone. Svoju prvu službu započeo je kao kapelan i općinski učitelj u planinskom selu Lodrinu, a potom je djelovao pri svetištu Majke Božje od Oraha (Santa Maria della Noce) pokraj Brescie, gdje se istaknuo brigom za siromahe i uspostavom pučke kuhinje nakon velikih poplava.

Godine 1885. poslan je u župu Botticino Sera, gdje je 1887. godine preuzeo službu župnika i arhiprezbitera, ostavši ondje sve do kraja zemaljskoga života. U vremenu nagloga razvoja industrije, potaknut čitanjem socijalne enciklike pape Lava XIII. *Rerum novarum*, don Arkanđeo se suočio s teškim materijalnim i moralnim stanjem radničkoga staleža, osobito mladih seoskih djevojaka koje su radile u tvornicama tekstila pod teškim uvjetima.

Vođen evanđeoskom brigom za radnička prava i dostojanstvo čovjeka, don Arkanđeo je 1893. godine osnovao Udruženje uzajamnoga radničkog pomaganja, koje je pružalo novčanu i medicinsku pomoć radnicima u slučaju bolesti, ozljede ili starosti. Godine 1898. uložio je vlastitu obiteljsku baštinu kako bi sagradio modernu predionicu svile i prenoćište za radnice, osiguravajući im poštenu plaću, pristojne uvjete rada i kršćansko ozračje.

Kako bi to djelo dobilo trajnu duhovnu snagu, 1900. godine utemeljio je redovničku zajednicu Sestara radnica Svete nazaretske kuće. Redovnice ove družbe imale su nesvakidašnje poslanje: radile su rame uz rame s drugim radnicama u tvornicama za tkalačkim strojevima, dijeleći njihov svakodnevni rad i umor, te im pružale vjersku poduku, ljudsko obrazovanje i moralnu podršku.

U kasnijim godinama njegovo se zdravlje naglo pogoršalo uslijed hromosti i staračke nemoći, pa se morao služiti invalidskim kolicima. Podnoseći sve tjelesne muke s nepokolebljivom vedrinom i ustrajnošću, okrijepljen svetim sakramentima, preminuo je u rano jutro 20. svibnja 1912. godine u Botticino Seri u šezdeset i šestoj godini života.

Čuda

Za njegovu beatifikaciju priznato je čudesno ozdravljenje sestre Carmele Berardi iz njegove redovničke družbe. Sestra Carmela je u ranoj dobi oboljela od obostrane tuberkuloze pluća koja joj je nepovratno razorila glasnice, zbog čega je punih sedam godina bila posve lišena glasa. Prigodom iskapanja posmrtnih ostataka sluge Božjega don Arkanđea Tadinija, 11. ožujka 1943. godine, vrhovna glavarica pozvala je sestru Carmelu da klekne i izmoli psalam *Smiluj mi se, Bože*. U tom trenutku bolesnica je progovorila jasnim i glasnim glasom, a svi tragovi i oštećenja tuberkuloze u njezinu tijelu u trenu su nestali.

Za njegovu kanonizaciju Crkva je priznala čudesno začeće i rođenje djeteta u braku supružnika Elisabette Fostini i Roberta Marazzija, koji su nakon dugotrajnih liječničkih pretraga proglašeni potpuno i trajno neplodnima. Nakon što su se supružnici utekli zagovoru blaženoga Arkanđea Tadinija, Elisabetta je 2004. godine začela i rodila zdravu djevojčicu Mariju, a ubrzo potom na isti način i drugoga zdravog dječaka, što je liječničko povjerenstvo proglasilo znanstveno neobjašnjivim čudom.

Štovanje i zaštitništvo

Arkanđea Tadinija blaženim je proglasio papa Ivan Pavao II. 3. listopada 1999. godine, a svetim papa Benedikt XVI. 26. travnja 2009. godine na Trgu svetoga Petra u Rimu. Njegov liturgijski spomendan slavi se 20. svibnja, na dan njegova rođenja za nebo. Njegovo časno tijelo počiva u bazilici Uznesenja Blažene Djevice Marije u Botticino Seri pokraj Brescie. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u svećeničkom ruhu sa štapom u ruci, okružen radnicama za tkalačkim strojem ili s raspelom i krunicom.

Isti dan, 20. svibnja, slave se i