BLAŽENIK · PREZBITER I MUČENIK
Blaženi Anastazije Pankiewicz
- Spomendan
- 20. travnja
- Razdoblje
- 20. stoljeće
Život
Blaženi Anastazije Pankiewicz, krsnim imenom Jakub, rođen je 9. srpnja 1882. godine u selu Nagórzany u Galiciji, u brojnoj poljskoj seljačkoj obitelji. Školovao se u Sanoku i Lavovu, a u dobi od sedamnaest godina stupio je u Red manje braće opservanata u Wieliczki. Prve zavjete položio je 1901. godine, a prigodom svečanih zavjeta 1904. uzeo je redovničko ime Anastazije. Filozofiju je studirao u Krakovu, a teologiju u Lavovu. Za svećenika je zaređen 1. srpnja 1906. godine. Služio je kao propovjednik, ispovjednik, magistar novaka u Włocławeku i odgojitelj bogoslova u Lavovu, a tijekom Prvoga svjetskog rata bio je vojni kapelan poljskih vojnika. Nakon rata postao je gvardijan samostana svetoga Bernardina Sijenskoga u Krakovu.
Godine 1930. započeo je veliko djelo u Łódźu, gdje je kupio zemljište i podigao samostan, crkvu i gimnaziju svetoga Antuna. Godine 1936. osnovao je novu redovničku zajednicu, Sestre antonijanke od Krista Kralja, namijenjenu odgoju djece i brizi za siromašne. Nakon izbijanja Drugoga svjetskog rata nacisti su zatvorili školu, a crkvu pretvorili u skladište. Otac Anastazije sklonio se na mjesno groblje, no uhićen je u travnju 1940. godine. Ponovno je uhićen 6. listopada 1941. i deportiran u logor Dachau, gdje je smješten u svećenički blok i prisiljen skinuti redovnički habit.
U logoru je tješio zatvorenike i tajno dijelio sakramente. U svibnju 1942. godine, iscrpljen i proglašen nesposobnim za rad, odabran je za prijevoz u dvorac Hartheim blizu Linza u Austriji radi pogubljenja plinom. Prigodom ulaska u kamion za prijevoz invalida, pružajući ruku kako bi pomogao drugom nemoćnom zatočeniku, stražari su nasilno zalupili teška željezna vrata i odsjekli mu obje ruke. Iscrpljen i teško ranjen, predao je svoj duh Gospodinu 20. svibnja 1942. godine na putu prema Hartheimu. Njegovo je tijelo spaljeno u krematoriju. Na njemu su se ispunile riječi Pisma: »Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje« (Iv 15,13Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje.).
Štovanje i zaštitništvo
Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 13. lipnja 1999. godine u Varšavi, u skupini 108 poljskih mučenika Drugoga svjetskog rata. Njegov liturgijski spomendan prema Rimskom martirologiju slavi se 20. travnja, dok se njegov prelazak u vječnost spominje i 20. svibnja te u zajedničkom slavlju mučenika 12. lipnja. U rodnom mjestu Nagórzany podignut mu je spomen-kamen. Prikazuje se u franjevačkom habitu s križem i palmom mučeništva u ruci.
Isti dan, 20. travnja, slave se i
- Blažena Klara Bosatta, djevica 19. stoljeće
- Blaženi Antun Page, prezbiter i mučenik 16. stoljeće
- Blaženi Dominik Vernagalli, prezbiter 13. stoljeće
- Blaženi Franjo Page i Robert Watkinson, prezbiteri i mučenici 17. stoljeće
- Blaženi Gerald de Salles, redovnik 12. stoljeće
- Blaženi Šimun Rinalducci iz Todija, prezbiter 14. stoljeće
- Sveta Agneza iz Montepulciana, djevica 14. stoljeće
- Sveti Anastazije Antiohijski, biskup i mučenik 6. stoljeće
- Sveti Anicet, papa 2. stoljeće
- Sveti Marcelin od Embruna, biskup 4. stoljeće
- Blaženi Jakov Bell, prezbiter, i Ivan Finch, mučenici 16. stoljeće
- Blaženi Mauricije MacKenraghty, prezbiter i mučenik 16. stoljeće
- Blaženi Rikard Sargeant i Vilim Thomson, prezbiteri i mučenici 16. stoljeće
- Sveta Heliena, djevica 7. stoljeće
- Sveti Marcijan od Auxerrea, redovnik 5. stoljeće
- Sveti Sekundin, mučenik 4. stoljeće
- Sveti Sulpicije i Servicijan, mučenici 2. stoljeće
- Sveti Teodor Trihina, pustinjak 6. stoljeće
- Sveti Viho od Osnabrücka, biskup 9. stoljeće