BLAŽENIK · REDOVNIK
Blaženi Gerald de Salles
- Spomendan
- 20. travnja
- Razdoblje
- 12. stoljeće
- Smrt
- 1120.
Život
Blaženi Gerald de Salles rodio se u jedanaestom stoljeću u plemićkoj obitelji u Francuskoj. Odgojen u kršćanskom duhu, rano je stupio u redovnički stalež kao regularni kanonik. Premda je živio uzornim životom, u njegovu se srcu rasplamsala čežnja za još radikalnijim siromaštvom i potpunijim odricanjem od svijeta. Napustio je udobnost kanoničkoga života i povukao se u potpunu pustinjačku samoću, postavši siromašniji od najsiromašnijih.
U pustinji je provodio život u iznimno strogoj pokori, dugotrajnim postovima, bdjenjima i neprestanoj molitvi. No Gerald nije zadržao taj duhovni žar samo za sebe; vatrenim propovijedanjem o Božjoj ljubavi raspaljivao je srca mnogih ljudi te ih poticao na pokoru i obraćenje. Mnogi su pod njegovim utjecajem napuštali svjetovni život i dolazili k njemu u pustinju kako bi pod njegovim vodstvom služili Gospodinu.
Vidjevši veliko mnoštvo obraćenika, Gerald se posvetio osnivanju brojnih redovničkih kuća za regularne kanonike i monahe diljem zapadne Francuske. Utemeljio je samostane u kojima se živjelo u strogom siromaštvu, radu vlastitih ruku i bratskoj ljubavi, među kojima se ističe samostan Châtelliers u pokrajini Poitou. Bio je neumorni hodočasnik i duhovni vođa koji je obnavljao Crkvu svoga vremena. Iscrpljen pokorom i apostolskim naporima, preminuo je sveto u samostanu Châtelliers 20. travnja 1120. godine.
Čuda
Blaženoga Geralda Gospodin je obdario darom proroštva i čudesnih izlječenja. Mnogi koji su bili pritisnuti teškim bolestima i duševnim tjeskobama ozdravljali su kada bi ih Gerald blagoslovio ili nad njima položio ruke. Predaja bilježi da su u samostanima koje je utemeljio skromne zalihe hrane bivale čudesno umnožene u vremenima teške gladi. Nakon njegova prijelaza u vječnost na njegovu su se grobu u Châtelliersu zbivala mnoga čudesa i uslišanja.
Štovanje i zaštitništvo
Spomendan blaženoga Geralda slavi se 20. travnja. Njegovo se štovanje osobito razvilo u pokrajini Poitou i samostanima koje je utemeljio. U ikonografiji se prikazuje kao siromašni pustinjak ili regularni kanonik u jednostavnoj halji, s križem i knjigom pravila u ruci, ponekad okružen mnoštvom učenika koje privodi Kristu. Zaziva se kao zaštitnik pustinjaka, siromaha i onih koji traže put obraćenja i nutarnje obnove.
Isti dan, 20. travnja, slave se i
- Blažena Klara Bosatta, djevica 19. stoljeće
- Blaženi Anastazije Pankiewicz, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Blaženi Antun Page, prezbiter i mučenik 16. stoljeće
- Blaženi Dominik Vernagalli, prezbiter 13. stoljeće
- Blaženi Franjo Page i Robert Watkinson, prezbiteri i mučenici 17. stoljeće
- Blaženi Šimun Rinalducci iz Todija, prezbiter 14. stoljeće
- Sveta Agneza iz Montepulciana, djevica 14. stoljeće
- Sveti Anastazije Antiohijski, biskup i mučenik 6. stoljeće
- Sveti Anicet, papa 2. stoljeće
- Sveti Marcelin od Embruna, biskup 4. stoljeće
- Blaženi Jakov Bell, prezbiter, i Ivan Finch, mučenici 16. stoljeće
- Blaženi Mauricije MacKenraghty, prezbiter i mučenik 16. stoljeće
- Blaženi Rikard Sargeant i Vilim Thomson, prezbiteri i mučenici 16. stoljeće
- Sveta Heliena, djevica 7. stoljeće
- Sveti Marcijan od Auxerrea, redovnik 5. stoljeće
- Sveti Sekundin, mučenik 4. stoljeće
- Sveti Sulpicije i Servicijan, mučenici 2. stoljeće
- Sveti Teodor Trihina, pustinjak 6. stoljeće
- Sveti Viho od Osnabrücka, biskup 9. stoljeće