Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 12. stoljeće › Životopisi › Blaženi Eugen III.

BLAŽENIK · PAPA

Blaženi Eugen III.

Spomendan
8. srpnja
Razdoblje
12. stoljeće

Život

Blaženi Eugen III., rođen kao Bernardo Pignatelli u okolici Pise, bio je istaknuti učenik svetoga Bernarda iz Clairvauxa. Nakon što je stupio u cistercitski red u Clairvauxu, poslan je sa subraćom u Rim, gdje je postao opat samostana svetih Vincenta i Anastazija kod Tre Fontane (ad Aquas Salvias).

Nakon smrti pape Lucija II., kardinali su 15. veljače 1145. godine jednoglasno izabrali Bernarda za papu, koji je uzeo ime Eugen III. Budući da su u Rimu vladali žestoki neredi pod vodstvom pobunjenika i Arnolda iz Brescije, Eugen III. i kardinali morali su napustiti grad te je novi papa posvećen u samostanu Farfa, nakon čega se sklonio u Viterbo. Njegov duhovni učitelj sveti Bernard primio je vijest o izboru s radošću te mu je posvetio glasovito djelo "De Consideratione", potičući ga da usred papinskih poslova nikada ne zanemari molitvu i nutrinu.

U Viterbu se Arnold iz Brescije prividno pokajao te ga je blagi papa odriješio i naložio mu pokoru, no on se ubrzo vratio u Rim i potaknuo svjetinu na još veće nasilje, pljačku crkava i progon vjernika. Eugen III. sklopio je privremeni mir i ušao u Rim pred Božić, no zbog novih nemira morao se povući i početkom 1146. prijeći Alpe.

Nakon pada Edese 1144. godine, papa je iz Viterba uputio vatreni poziv kršćanskim vladarima za obranu svetih mjesta u Siriji i Palestini, a propovijedanje Drugoga križarskog pohoda povjerio je svetom Bernardu. Eugen III. proveo je tri plodne godine u Francuskoj, gdje je na saborima u Parizu, Trieru i Reimsu 1148. godine donio stroge odredbe o stegi klera, kažnjavao nedostojne prelate i suzbijao zablude. Poslao je kardinala Breakspeara u Skandinaviju i radio na jedinstvu s istočnim kršćanima. Poticajno je djelovao na razvoj teoloških škola, podržao rad Petra Lombardijca i ohrabrio Gracijana u sastavljanju zbirke crkvenoga prava.

U proljeće 1148. vratio se u Italiju, a na sinodi u Cremoni svečano je ekskomunicirao Arnolda iz Brescije. Uz pomoć sicilskoga kralja Rogera nakratko je ušao u Rim 1149. godine, no ubrzo se morao skloniti u Kampaniju. Tek nakon sklapanja sporazuma u Konstanzu u proljeće 1153. s novim njemačkim kraljem Fridrikom I. Barbarossom, prilike su se smirile te je papa mogao posljednje dane provesti u miru. Eugen III. je ispod papinskoga ruha trajno nosio grubi cistercitski habit, ostavši u srcu strogi i ponizni monah. Zbog ljetnih vrućina povukao se u Tivoli u Laciju, gdje je preminuo 8. srpnja 1153. godine.

Štovanje i zaštitništvo

Tijelo blaženoga Eugena III. preneseno je u Rim i svečano pokopano pred glavnim oltarom bazilike svetog Petra. Papa Pio IX. potvrdio je 28. prosinca 1872. njegovo pradavno štovanje. Spomendan mu se slavi 8. srpnja. Časti se kao uzor postojanosti u nevoljama i pastirske blagosti.

Isti dan, 8. srpnja, slave se i