SVETAC · PREZBITER
Sveti Gilbert od Sempringhama
- Spomendan
- 4. veljače
- Razdoblje
- 12. stoljeće
- Smrt
- 1189.
Život
Sveti Gilbert od Sempringhama rođen je u Sempringhamu u Lincolnshireu između 1083. i 1089. godine. Otac mu je bio bogati normanski vitez Jocelin, a majka Engleskinja skromna podrijetla. Budući da je bio tjelesno slab i neugledna stasa, nije bio predviđen za vitešku službu, nego je poslan u Francusku na visoke studije. Nakon završenih nauka vratio se u domovinu kao učitelj te je preuzeo upravu nad župama Sempringham i Tirington. Prihode od Tiringtona u cijelosti je razdijelio siromasima. Ubrzo je stupio u službu biskupa u Lincolnu, Roberta Bloeta, a njegov nasljednik Aleksandar zaredio je Gilberta protiv njegove volje za đakona i svećenika. Odbio je ponuđenu arhiđakonsku službu, smatrajući je opasnom za spasenje duše.
Godine 1131. vratio se na svoje imanje u Sempringhamu i postavio temelje novoga redovničkog reda, gilbertinaca, jedinoga izvorno engleskog reda. Uz crkvu svetog Andrije sagradio je samostan za djevice koje su živjele prema Pravilu svetog Benedikta, dok je za braću i klerike uveo Pravilo svetog Augustina. Papa Eugen III. svečano je potvrdio novi red.
Gilbert je živio iznimno strogim životom, punim odricanja i posta, a red je brzo rastao. Godine 1165. pozvan je pred suce kralja Henrika II. pod optužbom da je pomagao prognanom svetom Tomi Becketu. Gilbert je odbio položiti prisegu da nije pomogao, premda doista nije poslao pomoć, kako ne bi ispalo da odobrava nepravdu protiv progonjenoga nadbiskupa. Kralj ga je naposljetku oslobodio krivnje. U kasnijim godinama podnio je i teške klevete dijela laičke braće, no papa Aleksandar III. potvrdio je njegovu nevinost i povlastice reda. Oslabljena vida i narušena zdravlja, u dubokoj starosti predao je vodstvo reda svom nasljedniku Rogeru te položio redovničke zavjete. Preminuo je u Sempringhamu 1189. godine, u dobi od preko stotinu godina.
Štovanje i zaštitništvo
Papa Inocent III. proglasio ga je svetim 1202. godine na traženje canterburyjskoga nadbiskupa Huberta Waltera. Njegove su relikvije svečano prenesene na počasno mjesto u crkvi u Sempringhamu, koja je postala poznato hodočasničko stjecište. U Općem rimskom kalendaru spomendan mu se slavi 4. veljače, dok se u nekim mjesnim kalendarima obilježava 11. veljače.
Isti dan, 4. veljače, slave se i
- Sveta Ivana Valoška, kraljica i redovnica 16. stoljeće
- Sveti Eutihije Rimski, mučenik 4. stoljeće
- Sveti Izidor Peluzijski, prezbiter 5. stoljeće
- Sveti Josip iz Leonesse, prezbiter 17. stoljeće
- Sveti Nikola Studit, opat 9. stoljeće
- Sveti Raban Mauro, biskup 9. stoljeće
- Blaženi Ivan Speed, mučenik 16. stoljeće
- Sveti Aventin od Chartresa, biskup 6. stoljeće
- Sveti Aventin od Troyesa, pustinjak 6. stoljeće
- Sveti Filej, biskup, i Filorom, vojni tribun, mučenici 4. stoljeće
- Sveti Ivan de Brito, prezbiter i mučenik 17. stoljeće
- Sveti Papije, Diodor i Klaudijan, mučenici 3. stoljeće