SVETAC · PREZBITER
Sveti Izidor Peluzijski
- Spomendan
- 4. veljače
- Razdoblje
- 5. stoljeće
- Smrt
- 435.
Život
Sveti Izidor rodio se u Aleksandriji u drugoj polovici četvrtoga stoljeća u uglednoj i bogatoj građanskoj obitelji. Stekao je visoko klasično i teološko obrazovanje, no uvidjevši prolaznost i ispraznost ovoga svijeta, napustio je sva zemaljska dobra, bogatstvo i rodbinu te pošao u samostan Lihnos na gori pokraj grada Peluzija u Egiptu. Ondje je obukao monašku haljinu te se u potpunosti posvetio nasljedovanju asketskoga i pokorničkoga života svetoga Ivana Krstitelja u pustinji.
U Peluziju je bio zaređen za prezbitera, a prema drevnim svjedočanstvima obavljao je i službu opata samostana. Iako je živio u pustinjskoj osami, hraneći se travama i noseći odjeću od životinjskih koža, Izidor je razvio golem duhovni utjecaj putem svoje neizmjerne prepiske. Sačuvano je više od dvije tisuće njegovih pisama, podijeljenih u pet knjiga, u kojima raspravlja o tumačenju Svetoga pisma, crkvenoj stegi, monaškomu životu i kršćanskome moralu za ljude svih društvenih staleža.
Kao nepokolebljivi branitelj katoličke istine, Izidor se hrabro suprotstavljao nedostojnim klericima, zalažući se za svetost svećeničkoga reda. Iz neizmjernoga poštovanja prema svetomu Ivanu Zlatoustomu, potaknuo je svoga biskupa svetoga Ćirila Aleksandrijskoga da Zlatoustovo ime upiše u crkvene diptihe i vrati mu dužnu čast. Tijekom efeških rasprava pisao je svetomu Ćirilu pozivajući ga na mudrost i mir s Ivanom Antiohijskim, a u pismima je oštro pobijao Nestorijevo krivovjerje i branio istinsko božanstvo i čovještvo Isusa Krista te božansko materinstvo Marijino. Također je pobijao zablude onih koji su tvrdili da Krist ima samo jednu narav. Sveti je Izidor u miru predao svoj duh Bogu u svojoj pećini oko 449. godine.
Štovanje i zaštitništvo
Spomendan svetoga Izidora Peluzijskoga slavi se 4. veljače. Rimski martirologij trajno ga slavi kao prezbitera koji se odlikovao uzvišenim naukom te je, prezrevši svijet i bogatstvo, u monaškom ruhu nasljedovao život svetoga Ivana Krstitelja u pustinji. Crkva ga časti kao jednoga od najmudrijih duhovnih učitelja kršćanskoga Istoka i vrsnoga tumača Svetoga pisma koji je uvijek zahtijevao da djela prate riječi. U umjetnosti se prikazuje u jednostavnome monaškom habitu s kapucom, držeći pero i svitak sa svojim pismima ili knjigu evanđelja, s križem i krunicom u ruci.
Isti dan, 4. veljače, slave se i
- Sveta Ivana Valoška, kraljica i redovnica 16. stoljeće
- Sveti Eutihije Rimski, mučenik 4. stoljeće
- Sveti Gilbert od Sempringhama, prezbiter 12. stoljeće
- Sveti Josip iz Leonesse, prezbiter 17. stoljeće
- Sveti Nikola Studit, opat 9. stoljeće
- Sveti Raban Mauro, biskup 9. stoljeće
- Blaženi Ivan Speed, mučenik 16. stoljeće
- Sveti Aventin od Chartresa, biskup 6. stoljeće
- Sveti Aventin od Troyesa, pustinjak 6. stoljeće
- Sveti Filej, biskup, i Filorom, vojni tribun, mučenici 4. stoljeće
- Sveti Ivan de Brito, prezbiter i mučenik 17. stoljeće
- Sveti Papije, Diodor i Klaudijan, mučenici 3. stoljeće